Nova Istra

176 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ fizički invalid (prebolio je poliomijelitis i bio vrlo krhkoga zdravlja), a intelektualno i duhovno vedra i duhovita osoba, roker u duši i srcu, vrsni poznavatelj domaće i stra- ne rock scene (iznimno je pomno pratio sve novosti u rock i jazz glazbi, na inoze- mnim radijskim postajama i u stranome tisku sve do smrti), o čemu je često kritički pisao. Njegova kolekcija LP-ja (ploče smo poluilegalno naručivali poštom iz Velike Britanije ili kupovali u Trstu) bila je probrana (kasnije i drugih nosača zvuka), rari- tetna i, na što je naročito pazio, očuvana, zato LP-je nije nikome (niti najboljim pri- jateljima, u koje ubrajam i sebe) posuđivao, ali je rado presnimavao albume ili izbore skladbi rokera na kazete (između pojedinih skladbi bila je stanka točno tri sekunde) na kojima bi potanko tehničkim rukopisom ili pisaćim strojem ispisao sve potrebne podatke. Njegova „patološka“ urednost i neviđena pedantnost u njegovoj besprije- korno namještenoj radnoj sobi (kad se iz centra i Zagrebačke ul. preselio u kuću na Velome vrhu) uvijek me fascinirala, plašio sam se išta dotaknuti bez Pietrova dopu- štenja. Svašta je skupljao i kolekcionirao (pored radne sobe imao je još jednu prosto- riju samo za arhiviranje raznih stvari, uglavnom tiskovina), sve je imao „pod konac“, točno njegovim redom i slijedom složeno: LP-je, CD-e, kazete, knjige, časopise, no- vine, revije, magazine, brošure, fanzine (bio je jedan od prvih, ako ne i prvi, izdavač, urednik i autor besplatnih, specijaliziranih fanovskih glasila u Hrvatskoj), mail-art korespondenciju (da, također među prvima na ovim prostorima, i poštanskom se umjetnošću bavio), tematske fascikle s izrezanim novinskim tekstovima, sve je ima- lo svoje točno određeno mjesto i primjereni red. Građevinski tehničar (zaposlen u Poduzeću za ceste) i, što je tih godina bilo ekstremno i eksponencijalno važno, član (ili predložen za člana) Saveza komunista, Nevenko je Petrić bio glavni i odgovor- ni urednik Ibora od prvoga broja 1978. do posljednjega inkriminiranoga dvobroja 1979. (ukupno pet svezaka). S Pietrom sam se družio, slušao glazbu (kupovao sam mu rijetke LP-je po Italiji i Austriji), dopisivao, raspravljao, svađao (kao i svatko od nas iborovaca, nije bio lake naravi) i životno prijateljevao otkad smo se upoznali u Tehničkoj školi do (uz neke oscilacije) njegove smrti. Viđali smo se i za vrijeme moga studija u Ljubljani (viken- dima i ponajviše ljeti) kad me, negdje u ljeto 1977., tada kao član uredništva Ibora („sasvim OK časopisa“, kako me uvjeravao), nagovorio da napišem osvrt na onogo- dišnji Filmski festival „koji ionako redovito pratim“ te da će „najvjerojatnije postati glavni urednik Ibora “ i – suradnja je bila neminovna. Napisao sam osvrt na Film- ski festival (što sam učinio i za narednu godinu) 14 , a zajedno smo kratko iskritizirali 14 Miodrag Kalčić: „FJIF ili fantazmagorija jugoslavenskoga filma“, Ibor , br. 3-4, Literarni klub „Istarski borac“, Pula, 1977., str. 17; Isti:„Po 25. put“, Ibor , br. 4-5/1978., nav. dj., str. 14-15.