Nova Istra

175 Miodrag KALČIĆ TRI SVJEDOČANSTVA sko ozračje izravno se reflektiralo u stvaranju nove koncepcije časopisa. Otkako je časopis od Istarskoga borca postao Ibor (1976.), poprimio je nove sadržaje, prestaje s nekadašnjim pretežito srednjoškolskim književnim i novinarskim pokušajima i pre- lazi, poglavito zadnjih godišta, na književnu i društveno-kritički višu raznu. Za vrije- me Istarskoga borca (osim razdoblja od 1962. do 1964. kad mijenja naziv u Glas mla- dih ) to je omladinsko glasilo Istre s podnaslovima:„glasilo Literarne sekcije ‘Branko Semelić’“,„list Narodne omladine Istre“,„list Saveza omladine Istre“,„list za kulturu i društvena pitanja omladine Istre“ i „časopis za kulturna i društvena pitanja amatera i entuzijasta Istre“; za vrijeme Ibora u podnaslovu je izbjegnuta riječ „omladina“ te je „glas mladih Istre“ (s dobrom izlikom da je to kratko vrijeme 1960-ih zaista i bio), a posljednje godine izlaženja dodaje se i „časopis mladih Istre za književnost, kulturu i društvena pitanja“. 12 Očigledan je prijelaz s literarnoga srednjoškolskoga glasila na širi raspon časopisa, a zatim s režimski omladinskoga na časopis „mladih Istre“, i ko- načno posljednjih (naših) godina (do ukinuća i zabrane) odrasta, kritički sazrijeva i evoluira formom, sadržajem i angažmanom u studentski časopis.„Ono što osob- no zamjeram mladima kada je u pitanju omladinski list, je njihova neodlučnost, po- manjkanje konstruktivnosti i neki čudan fenomen nemoći kad je potrebno odgovor- no i organizirano prići ostvarenju tih zamisli.“ 13 , u prvome broju novopokrenutoga Ibora dobronamjerno zamjera profesionalni komunistički omladinac Radovan Juri- čić. No, kad se igrom puljskoga slučaja okupilo alanfordovski odlučno, konstruktiv- no i odgovorno uredništvo i proizvodilo časopis po svojoj zamisli, onda ga je valjalo ukinuti i zabraniti, a uredništvo osuditi. U Ibor me uvukao srednjoškolski kolega i prijatelj pok. Nevenko Petrić (1956. – 2008.) nadimkom Pietro ili Trić (znao se potpisati s 3-ć) s kojim sam u Tehnič- koj školi (on građevinskoga, ja strojarskoga smjera), u završnom razredu školske 1974/75., surađivao u izdavanju i uređivanju šapirografiranoga (prema šapirografu, spravi za umnažanje tekstova s matrica ispisanih pisaćim strojem) srednjoškolskog glasila Mi . Pietro je bio glavni i odgovorni urednik i nas smo dvojica ponajviše ispi- sivali stranice dvaju brojeva (koliko smo uspjeli objelodaniti tijekom te, nama tada završne, školske godine) toga primitivnoga tehničkoškolskoga glasila: Pietro mahom rock glazbom i školskim aktualnostima, ja naivnim filmskim kritikama i knjiškim osvrtima, a zajedno smo potpisali pregled djelovanja talijanske progresivne symp- ho-rock skupine Premiata Forneria Marconi . Nevenko je Petrić bio osebujna pojava, 12 Marija Petener-Lorenzin: Istarski borac – Ibor: bibliografija , Istarski ogranak DHK, Pula, 2006., str. 11. 13 Radovan Juričić:„Omladinski list – tko, što, kako?“, Ibor , br. 1, Literarni klub „Istarski borac“, Pula, 22. svibnja 1976., str. 3.