Nova Istra

173 Miodrag KALČIĆ TRI SVJEDOČANSTVA ski, ortodoksni (sovjetski, čehoslovački, mađarski, poljski, kubanski, kineski...), nego onaj, kako su nas uvjeravali, mekaniji (humaniji), slutili smo i osvješćivali zabludu jednopartijskoga socijalizma vjerujući u demokraciju i liberalni kapitalizam (narav- no, ne ovaj današnji hrvatski, primitivni i korporacijski), približno slično onoj za- bludi koju su europski revolucionarni studenti ‘68. imali prema nehumano profita- bilnom kapitalizmu vjerujući u socijalizam (svih boja i predznaka). Razlike studen- skoga bunta ‘68. na Istoku i Zapadu gotovo da i nije bilo: „Za prosječna građanina, koji nema nikakva stvarna utjecaja na donošenje odluka, često presudnih za njegov način života, nije ni od kakva značenja to što se na Zapadu elita vlasti reproducira na osnovi moći kapitala, a na Istoku svojevrsnom birokratskom logikom. (...) Da- kle, ako demokraciju shvatimo kao kontinuirano sudjelovanje svih aktivnih građana u odlučivanju, ovaj je današnji svijet u cjelini nedemokratski.“ 10 Svejedno koja bila, socijalistička ili kapitalistička, zabluda ostaje zabludom, to su nam otkrili studenti prije pola stoljeća. Dva desetljeća kasnije (u Europi) socijalistička zabluda pretvore- na je u kapitalističku, kako bi svijet ostao jednako„u cjelini nedemokratski“. Prevrati, pretvorbe, promjene i politike informacije su za konzumerističke medije, proizvode se i troše gotovo posve jednako kao u potrošačkome svijetu zabave. Iborov dvobroj o revolucionarnoj ‘68. prošao je, osim među vjernim čitateljima, prilično nezapaženo i nije odjeknuo kao posljednji (konačno i definitivno zadnji) „povijesni“ dvobroj Ibora iduće godine. Vjerojatno samo zato što ga drugovi iz pulj- skoga Komiteta zaduženi za ideološka pitanja omladine ili nisu čitali, ili ako i jesu nisu bili na visini zadatka u otkrivanju ideoloških zastranjenja od marksizma (koji su ionako nedovoljno i samo površno poznavali iz kongresnih tečajeva i populariziranih priručnika za omladinske poslušne rukovodeće kadrove) te u prepoznavanju kritike socijalizma. Mogli su nam u svakom tematskom tekstu 11 pronaći sijaset omladinskih skretanja i socijalističkih devijacija koje nisu bile u skladu sa zacrtanim smjernicama programa Saveza socijalističke omladine i Saveza komunista. Toga se dvobroja dobro sjećam i po tomu što sam se tada prihvatio funkcije teh- ničkoga uređivanja časopisa (do njegova ukinuća). Danas nepostojeći posao tehnič- koga urednika (od pojave računalne pripreme za tisak i ofsetnoga tiska, posao teh- ničkih urednika obavljaju iznimno lagano i programski jednostavno grafički urednici na kompjutorskim monitorima) bio je zanimljiv i ujedno zabavan proces ondašnjega 10 Srđan Lelas: „Što je novi radikalizam?“, Encyclopaedia moderna , br. 7, Institut za filozofiju znanosti i mir JAZU, Zagreb, 1968/69., str. 121. 11 Ester Jadreško: „Antiautoritativni pokret“; Josip Ivančić: „Može li povijest biti opasna? (‘68.: kronologija zbivanja)“; Josip Ivančić: „Čvorišta i razmeđe“; Dean Herenda: „Gdje su granice umske negacije? (‘68.: Francuska, Njemačka, SAD)“; Miodrag Kalčić:„‘68.: Jugoslavija“; Boris Biletić:„‘68. Prag: veliko doba traži velike ljude“; Ibor , br. 4-5/1978., nav. dj., str. 16-24.