Nova Istra

172 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ ma), društvenu smicalicu i(li) socijalni prijepor rijetko opravdano (dakako, u sustavu režimske ideologije) i ponajčešće neopravdano pozivalo na nedodirljivi marksizam i redikulozno samoupravljanje (za koje sam pak znao da s Marxom veze nema, već je anarhistička tekovina, jugoslavenski izvrnuta). Kad sam se, završnih studentskih godina, počeo više zanimati za filozofiju i teoriju znanosti (T. Khun, K. Popper, P. Feyerabend, A. Koyré, I. Lakatos, I. Supek, S. Lelas...) i otkrio kako je marksizam teorijska namještaljka (prema Popperu eklatantan i notoran primjer pseudoznano- sti, poput Freudove psihoanalize) 7 , naslućivao sam njegovu neodrživost, nemoć so- cijalizma naspram propulzivnoga, iako antropološki i društveno nehumanijega, libe- ralnog kapitalizma. Imre Lakatos, mađarski filozof znanosti, marksizam je (1973.) jednostavno teorijski demistificirao: „U degenerativnim programima, teorije se pak izmišljaju samo zato da se u njih smjeste poznate činjenice. Je li, primjerice, marksi- zam ikad dobro predvidio neku iznenađujuću novu činjenicu? Nikad! Ali imao je slavnih pogrešnih predviđanja. Predvidio je apsolutno osiromašenje radničke klase. Predvidio je da će prve socijalističke revolucije izbiti u industrijski najrazvijenijim društvima. Predvidio je da u socijalističkim društvima neće biti revolucija. Predvi- dio je da među socijalističkim zemljama neće biti sukoba interesa. Rana predviđa- nja marksizma, dakle, jesu bila hrabra i zapanjujuća, ali nijedno se nije obistinilo.“ 8 Marksizam je permanentno lagao samoga sebe i sve u njemu. Mi koji smo živjeli samoupravni socijalizam s navodnim ljudskim licem –„ne tre- ba zaboraviti da i u socijalizmu socijalističkog čovjeka bole zubi, rađaju se vanbračna djeca, ljudi žive u poligamiji, muževi i žene varaju se uzajamno, ljudi su i u socija- lizmu uglavnom sitničavi, nervozni, zlobni, bolesni, slabo plaćeni, u jednu riječ zli i ne pretjerano sretni” 9 – i marksizam u formativnim godinama i to ne onaj dogmat- 7 „Jednom kada su vam oči tako otvorene vi posvuda vidite primjere koji potvrđuju vaše vjerovanje: svijet je pun potvrda teorije. Štogod se dogodilo, ono je uvijek potvrđuje. Tako se njena istina čini očevidnom: a nevjernici su očito ljudi koji ne žele vidjeti tako očiglednu istinu; oni koji odbijaju da je vide čine to ili zato što ona govori protiv njihovih klasnih interesa, ili zbog potiskivanja koja još nisu analizirana i koja vape da budu tretirana. Najkarakterističniji element u ovakvoj situaciji, čini mi se, postojana je struja potvrđivanja, opažanja koja ‘verificiraju’ teorije o kojima se radi: i to je nešto što stalno naglašavaju njihovi pristaše. Marksist ne bi mogao otvoriti novine, a da na svakoj stranici ne nađe dokaze za svoje tumačenje povijesti; ne samo u novostima nego i u njihovoj prezentaciji (koja otkriva klasnu pristranost novina), a posebno, dakako, u onome što novine nisu napisale.“ Karl R. Popper: „Znanost: nagađanja i odbacivanja“, u: Srđan Lelas, Tihomir Vukelja: Filozofija znanosti: s izborom tekstova , Školska knjiga, Zagreb, 1996., str. 73. Usp. Karl Popper:„Prekretnica: marksizam; znanost i pseudoznanost“, u: Karl Popper: Nedovršena potraga: intelektualna autobiografija , Algoritam, Zagreb, 2004., str. 41-48. 8 Imre Lakatos:„Znanost i pseudoznanost“, Libra Libera , br. 32, Autonomna tvornica kulture, Zagreb, 2013., str. 176. 9 Predrag Matvejević: Razgovori s Krležom , nav. dj., str. 46.