Nova Istra

170 TRI SVJEDOČANSTVA Miodrag KALČIĆ Možda je ideja, što je itekako lako moguće,„pala“ na Korzu (danas opet samo Giar- dini) gdje smo se redovito navečer sastajali, ili nakon Korza u Narodnom , Gorici , Dva ferala , Kod Pjera , Kavani na obali ... ili možda nekoj ovdje nespomenutoj od pregršti, ali odavno već nepostojećih, puljskih„oštarija“ u kojima smo naveliko raspravljali (uz alkoholnu okrjepu) o knjigama, časopisima, omladinskom tisku, filmovima, književ- nosti, glazbi, filozofiji, politici, društvenim fenomenima, seksu, puljskim nedaćama, i tko zna o čemu sve još. Neformalna institucija Korza bila je tada osebujna puljska pojava svekolike mladeži svih klasa i slojeva, obvezatna večernja (često i poslijepod- nevna) navika tradicionalno naslijeđena od srednjoškolskih dana, navika druženja i razgovora sa sebi sličnima te usputnih čavrljanja s kolegama i poznanicima. Ne ši- reći reminiscencije na lica i događaje istih i približnih godišta (plus-minus godinu- dvije-tri) s Korza, nekolicina nas iz uredništva časopisa Ibor imali smo svoje društvo (koliko me organ nezaborava još služi, nerijetko članove Kluba i suradnike časopisa: Valter Smoković, Mario Rubbi, Sergio Babić, Aldo Monfardin, Miroslav Mandić, Željko Valentić, Dean Herenda, Marijan Sinožić, Aldo Ivančić, Berislav Janković, Damir Paladin, Damir Burić, Ranko Borovečki, Željko Marić, Edvard Gri, Branko Išić, Predrag Spasojević, Edi Maružin, Jadranka Ostić, Jasna Mošnja, Ester Jadreško, Teodora Beletić...) koje se često doticalo utopijske, studentske ‘68. Socijalističko šezdestosmašenje Naravno, nismo bili rezignirani pesimisti bez buntovnih iluzija, kao stari iskusni lisac, od turobna svijeta i propalih revolucija umoran Krleža, koji je na upit Matve- jevićev godine 1969., kako gleda na studentsku ‘68., lakonski odgovorio:„Sa simpa- tijom, naravno. Studenti, makar bili katkad ‘naivni’, predstavljaju najmanje korumpi- rani i najmanje konformistički element u okviru onoga što se, često abuzivno, zove inteligencija. (...) Revolt mladih čini mi se u tom pogledu veoma srodan sa stvara- lačkim činom kao takvim, s avanturom koju on u sebi implicira...“ 3 , a u Dnevnik je toga nemirnoga studentskog svibnja 1968. britko zapisao:„Pedeset posto ove sorte bukača ne će da rokće u svinjcu današnje društvene svinjarije, međutim, što se so- cijalne dresure tiče, onih preostalih pedeset posto građanske omladine oponašat će bezidejno svoga taticu i majmunisati svoju mamicu, svoje djedove i svoje pradjedo- ve, jer se iz ove menažerije ne može napolje ni vriskanjem ni preskakivanjem krletki i kaveza, ni retoričnim zaletom. Tako su se i stari majmuni (tate i mame, djedovi i pradjedovi) pomirili sa dresurom glupoga cirkusa usred koga su se i oni našli, a da ih nitko nije pitao pristaju li na to da se – ovdje dolje – benavimo kao što se benavi- 3 Predrag Matvejević: Razgovori s Krležom , V.B.Z., Zagreb, 2011., str. 29.