Nova Istra

169 Miodrag KALČIĆ TRI SVJEDOČANSTVA Prošla je, ne znam kako ali očigledno prohujala je, četrdeset i jedna godina otkako sam u nadobudnom eseju (u povodu desete obljetnice obilježavanja svjetskoga i eu- ropskog studentskoga bunta) o ‘68. u socijalističkoj Jugoslaviji u Iboru uvodno napi- sao:„Ulaskom u svakodnevicu potrošačke kolotečine gdje glavno obilježje ljudskog kreiranja predstavlja dosada – a generacijski idol Zdravka Čolića, rijetko kada uspi- jeva rasteretiti dosade latentno učmale konzumente konvencionalnog zaglupljivanja – pomno prateći pomodnosti travoltiranih Amerikanaca, zaboravismo prošlost vje- rujući u njenu nepovratnost. Stihija vremena omogućila je današnjem ‘potrošaču’ eg- zistencije potrebne rekvizite udobnijeg življenja brinući se za političnost pojedina- ca onoliko koliko to dozvoljava hijerarhijska podređenost i zakidanje vlastitih ideja postojećeg društvenog sistema. Prosječnoga (malo)građanina današnjega političkog života skromno se tiču opće značajnosti progresa, zdravije egzistiranje zajedništva, dok se briga grčevito svodi k egoističnom interesu skupljanja tiskanih papirnatih bogova i karijerizmu (izuzecima – izuzetna čast).“ 1 Ondašnji jugoslavenski i da- našnji (eufemistično obilježen) „regionalni“ pop-fenomen Zdravka Čolića i nadalje „konvencionalno zaglupljuje“ staro, srednje i mlado stanovništvo sedmerostruko raspadnute države (lani je, 18. kolovoza 2018., kao i prije sedam godina, prepunio puljsku Arenu) 2 , a John Travolta, tada megapopularni disco-plesač u glazbeno-film- skim ultrahitovima ( blockbusterima ) Groznica subotnje večeri ( John Badham, 1977.) i Briljantin (Randal Kleiser, 1978.; užasan filmski kičeraj gledao sam iz sasvim dru- gih pobuda, zbog unuke kvantnoga fizičara i nobelovca Maxa Borna, pjevačice pro- kleto lakih nota i očajne glumice Olivije Newton-John), još je uvijek iznimno po- modan američki glumac, u međuvremenu religijski zastranio u glupost New Agea , u scijentologiju. Dakle, nakon četiri desetljeća na Zapadu ništa novoga, zabavni se i svaki drugi potrošački svijet (društvo obilja) mijenjao tako, kako bi što više trošio i još više proizvodio (troši se radi proizvodnje, a proizvodi radi potrošnje), kako bi postao planetarna kreditna kartica za globalni shopping center . Ne znam, ne sjećam se, a nije ni pretjerano bitno kome je palo na pamet u ondaš- njem uredništvu Ibora (Boris Biletić, Josip Ivančić, Miodrag Kalčić, Slavko Kalčić, Nevenko Petrić, Ivica Pletikos i Edino Salamon) da za središnju temu (čini mi se prvi put, uz redovite kraće rubrike, tako tematiziranoga časopisa Književnoga kluba „Istarski borac“ u povijesti njegova postojanja, od 1953.) zadnjega dvobroja iz 1978. izaberemo nama izazovan studentski pokret koji se dogodio deset godina ranije. 1 Miodrag Kalčić:„‘68.: Jugoslavija“, Ibor , br. 4-5, Književni klub„Istarski borac“, Pula, prosinac 1978., str. 21. 2 „Prepuni amfiteatar: Više od deset tisuća ljudi pjevalo je stare i nove hitove: Zdravko Čolić se trijumfalno vratio u Pulu i održao trosatni koncert za pamćenje“, Jutarnji list , Zagreb, 19. kolovoza 2018.