Nova Istra

168 Miodrag KALČIĆ, Pula MOJA ‘68. U IBOR-u „ Nakon četiri desetljeća situacija je slična, gotovo jednaka kao u propala bun- ta šezdesetosmaša Istoka i Zapada, umjesto socijalističke gazi nas demokrat- ska diktatura. Svejedno, jesu li to povijesni apsurdi napretka ili historijski paradoksi progresa, promjena nema. Udarna trojka tijekom ovih polemika u pisanju odgovora i reakcija na napade, koja se potpisivala uime Redakcije Ibora, bila je: Boris Biletić (zvani Bob, ne prema Bobu Rocku iz grupe TNT Alana Forda, nego stoga što su mu to bili inicijali, Bo. B., ispod članaka dok je honorarčio u Glasu Istre ), Ivan Pletikos (nadimkom Đovani) i ja (Kina). Uzgred, kad sam se već dotakao bluda politike, upravo smo nas trojica u nekom od rovinjskih druženja devet godina kasnije, krajem 1989., kad smo se rješavali Brozova socijalističkoga jednoumlja, kad su se začeli otvarati po- litički procesi demokracije, smislili ime (prvi ga se dosjetio Boris Biletić, ali ne želeći imati posla s osnivanjem stranke, predloživši, kako je rekao, hrvatsku riječ ‘sabor’, kad je već prvi pridjev, uz onaj ‘demokratski’, nosio i danas nosi samo ‘zavičajno’ obilježje) još uvijek u Hrvatskoj jedine značajne zavičajne stranke (u čijem smo utemeljenju aktivno sudjelovali Đovani i ja), Istarskoga demokratskog sabora (IDS-a). Iz sadašnje perspektive (nakon trideset go- dina) uzevši, mi jesmo udarili temelje, makar imenom političke stranke, još jednoga, bez obzira na to koliko demokratski (ne) bio, istarskoga jednoumlja (istarske jednopartijnosti), ovoga puta – ideesovštine. Premda se ponavljam iz nekog prijašnjeg teksta, moram napomenuti: ako ideesovci, nakon fašista i komunista, izdrže do 28. listopada 2022., Istra bez ostatka tada ‘slavi’ stotu obljetnicu jednoumlja!... “ (iz arhive „Nove Istre“) Miodrag KALČIĆ