Nova Istra

166 TRI SVJEDOČANSTVA Jelena LUŽINA od javnoga interesa, da se zalažemo za stvari koje se ne vezuju (samo) uz naš osobni probitak, već da ih doživljavamo kao opće dobro. Nekada, davno, u vrijeme Zole, Sartrea i Bertranda Russella, ovakve su intelek- tualce općeg tipa smatrali nečim poput savjesti epohe. Za nas je Ljubica Ivezić bila i ostala ženom kojoj smo vjerovali i uz nju se osjećali sigurnima. Bila je savjest našega malog svijeta. 5. Post scriptum Ovaj sam esej pisala neobjašnjivo dugo. Započinjala sam ga u nekoliko verzija, mu- čila njegov tekst preko svake mjere, mjesecima živjela s grižnjom savjesti zbog pre- koračenih rokova i s onim ukletim osjećajem kako sveudilj promašujem temu. Zaključujući napokon njegov rukopis – moje osobne odbljeske pamćenja vezane uz godine provedene s profesoricom Ljubicom Ivezić – posve sam sigurna kako sam o njoj željela napisati nešto posve drugo. Naime, posve osobno. I posve neiskazivo. 2015. Literatura: Biletić, Boris Domagoj: Moja Pula , Istarski ogranak DHK, Pula, 2008. Ivezić, Ljubica: Odbljesci pamćenja , Istarski ogranak DHK, Pula, 2012.