Nova Istra

9 Boris Domagoj BILETIĆ UMJESTO UVODNIKA šestorici članova uredništva, izricanje presude i, de facto, gašenje časopisa i kluba – dakle, zabrana bez zabrane de iure . * 1 * Ovaj tematski dvobroj Nove Istre može funkcionirati i kao knjiga, naznačena naslova, uz napomenu da se pojam „iborovci“ ne odnosi samo na posljednju ekipu/uredništvo, nego na sve „istarske borce“ ili jednostavno – „borce“ od početka do kraja djelovanja Kluba i izlaženja njegova časopisa u nekoliko „se- rija“ , kako to nazivaju pojedini tumači ovoga, sve u svemu, ipak svojevrsna fenomena naše nedavne kulturne, ali zacijelo i političke prošlosti, gotovo pa već povijesti. Pulski omladinski Literarni/književni klub Istarski borac među nastarijim je, ako ne i najstariji, takovrsni klub i časopis u Hrvatskoj. Kada se moja, pokazat će se nažalost i zadnja, generacija uključila u rad kluba i preuzela časopis – skrativši mu ime u Ibor – na pulskoj književnoj sceni mla- dih (nije znatno bolje bilo ni u onoj starijih i ponekih afirmiranih) nije vladala neka posebna živost. Knjige su izlazile rijetko, neredovito, ozbiljnih i jakih nakladnika u zavičaju nije bilo, a politika je (komunistički partijski komitet i njihov omladinski podmladak) upravljala svime: djelovanjem i „mišljenjem“. Nikakve slobode nije ovdje bilo, jednako kao ni u cijeloj komunističkoj Hrvatskoj unutar jednako takve Jugoslavije, a osobito se to osjećalo nakon Titova gušenja Hrvatskoga proljeća (1971., uhi- ćenja i politički procesi te progoni, ubojstva i robijanja od početka 1972. nadalje). Najrigidnija i najisključivija sredina, u toj i takvoj Hrvatskoj, bila je i ostala Istra sa„specifičnom“ poviješću rase- ljavanja i doseljavanja, a Pula pogotovo s vojnom sudbinom, industrijalizacijom i deurbanizacijom istodobno... Tragove toga stanja, i to ne baš neznatne, prepoznajemo još danas u Puli i Istri kada i gdje, ponekad, čovjek ima osjećaj da je vrijeme stalo – i u medijima i na političkoj, društvenoj sceni općenito. Usto, osim turizma „demokrati“ su uništili sve što se uništiti dalo. Kao da su nekadašnji komunistički vlastodršci, imajući nekoć „samo“ političku moć, „lustrirali“ otada do danas sve druge, osim sebe samih, usto što takvi i slični sada uz moć drže u rukama još i novac, „narodno“ bogatstvo, mahom pljačkom i raznimmanevrima priskrbljen si kapital! Kao da je na djelu restauracija „starih“ odnosa u „novim“ prilikama. Posljednji naraštaj iborovaca – onaj koji su partijsko-novinarski antihrvatski, mnogi među njima neistarski, a svi oni listom protudemokratski aparatčici-karijeristi progonili i, naposljetku, uspjeli poslati na sud, osuditi, zabraniti i ugušiti časopis i klub – i za današnje bi pojmove o demokraciji i slobodi izražavanja mogao poslužiti primjerom kako se za ideale valja izložiti, riskirati bez obzira na sve, te snositi posljedice svoga izbora. Ovaj su klub i časopis od ranih 1950-ih do 1980., dakle u svim njegovim„fazama“, obilježila imena poput (ne navode se ovdje ni kronologijskim ni abecednim slijedom): Miroslava Bertoše, Petra Krelje, Miroslava Sinčića, Albina Crnoborija, Milana Osmaka, Ive Rudana, Krste Skazlića, Vlade Ribarića, Darka Krušića, Zlate Klapčić, Branislava Bimbašića, Asima Čabaravdića, Boška Obradovića, Vesne Girardi Jurkić, Zlate Fabris Knez, Drage Orlića, Branka Sušca, Jelene Lužina, Zorana Ivezića, Zdenke Višković-Vukić, Daniela Načinovića, Antuna Milovana, Valnee Delbianco, Jadranke Ostić, Slavka Kalčića, Miodraga Kalčića, Ivana Pletikosa, Nevenka Petrića, Josipa Ivančića, Alda Monfardina, Valtera Smokovića... Surađivali su jedan Re- nato Percan, Alojz Orel, Martin Bizjak, Heda Gärtner, Predrag Spasojević, Miroslav Mandić itd., itd. Surađivao je čak Viktor Car Emin potkraj svoga dugoga i stvaralački plodnoga života! Uosta- lom, postoji Bibliografija Istarskoga borca / Ibora (2006.) autorice Marije Petener-Lorenzin i, ono najvažnije, knjiga osnivačice kluba i časopisa, dr. Ljubice Ivezić, Odbljesci pamćenja (2012.). Skriveni i javni akteri te autori nekih sramotnih tekstova (dostupnih i u mojim ranijim tekstovima i u pregledima drugih autora, naposljetku u dnevnome tisku i periodici onih dana), dakle sudionici ili prešutni podupiratelji tadašnjega/tadašnjih progona, nisu bili malobrojni u jednoj maloj sredini poput pulske, k tome neki bijahu prilično radikalni. Riječ je uglavnom o partijskim i omladinskim