Nova Istra

63 Elis BAĆAC , Pićan DVO BIJEG Lica, tisuću lica, zapravo milijun. Samo se obrisi naziru iz tame. I onaj pogled jedan, toliko jasan da me užasava, preispituje, golica, zaledi i uništi... Samo trenutak... Vječnosti. Tavan – jedino sigurno utočište, ali preveliko za moje sićušno tjelešce. Jedino se kosa, koja prekriva mi leđa nazire iza poluzatvorenih vrata.