Nova Istra

59 Stjepan VUKUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST takav ni zagledati što ovdje želiš sakriti.„Eee, ja san ti vražji, sve radin po unu moju.“ Puca čovjek od nezaslužene samohvale, a ne će se taj dodirnuti ni s jednom stvarcom iz tvojega zbiljskog usuda... * * * Ikici dok se iz Podstinja penje Pod grečicu, srce zadrhti i tijesni joj dah neka sila iznutra. A Tome zapovrnuo baš u to vrijeme da mu mati kaže tko je njegov otac. Napokon je Tome doznao da je po ocu iz roda Makića. Majčinom smrću Tome je ostao posljednji do deset Gŕgića. A taj posljednji od najužeg roda (po svojim iskazima) stječe status branitelja u Domovinskom ratu. Ali u Podstinju ni to nije dovoljno da se briše roditeljsko na- slijeđe. No upravo je to, donekle, dodirna točka između Tome i njegova Podstinja. Ali priznati status branitelja imaju samo četvorica. Tri po izvanjskom sudjelovanju u domovinskom ratu, a četvrti je Ive. Taj je Ive Bralić opsluživao top što je bio smje- šten Pod kucima: da se paradržava kakvom-takvom cestom preko Velikog Alana ne bi proširila nad sjevernim Podgorjem i njegovim more. * * * Ikica je skupljala svakojake predmete po načelu:„Moglo bi i to zatrebat.“ I to pljuš- kinsko dobro zatvorila teškim željeznim vratima. Tome i tetka Kaja iznosit će te pljesnive predmete u Rašće i zakopavati ih cijelo jedno ljeto. * * * Neke noći probudih se te začujem pjesmu. Pjevala je Matica, od sestara najmlađa: „Dremle mi se, dremle“... Dopire arija s mjesečinom preko niske podzide i šterne u našu sobu, umilno i skladno, a Màticā usput prebire po žicama gitare... Sad je to i nikada više. Matica se jedina od sestara udala. Tu mi dođe misao da su Gŕgini glaz- bena obitelj Podstinja. Nekako se prisjetih da su Gŕgini imali stajicu udno Hrašća, koje se po domaću zove Rašće, i u toj stajici mlado prasešce s ušima poput dvaju lopuha. Tad me je za- bavljalo što bi to prasešce zaskičalo svaki put kad bih ga kamečkom pogodio u jed- no od njegovih dvaju lopuha... Ali se odjednom pojavi sjena na ulaznim vratima, za te moje zabave. Bila je to Matica Grgina. S lisicom oko vrata, iako je bilo već visoko proljeće. „Kakvo lipo prasešce imate!“ rekoh kao udivljeno. To je, vidim, drago Matici, a tako, dabome, i meni. Govorilo se u Podstinju da Matica boluje od sušice.