Nova Istra

56 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Stjepan VUKUŠIĆ Uzmimo sad Podstinje: Mrgi, lugaru, dolaze novci misečno... (Tu mi preleti Mrgin dolazak poput sjene...); Ive je Slavin kožar i opančar, ali tu su novci iz Merike. Niko- la Stipin goni krave iz svoga Bakovca i konje jer ima snagu i zdravlje, a Bili Dančina ima lipi rukopis, a ja san kljast od ditinjstva i volin ojkanje i pismu, ma i pripovid, ali ta ne stiže daleko... u Podstinju joj nastanak i kraj..., a nađu li se vaka dva kljasta, ne gledaju se baš lipo. Jer, to je, brate, revir. A i životinje se razmišćaju po revirin...“ Bolna mu sjena preleti nutrinom te se sjeti rečenice: „Grgo na odlasku, Mrgo na dolasku.“ Nakon bolesti i vječne prosjačije, nakon prenja s Bogom i ljudima, eto i to dođe: ta tužna i ružna ljubomora. I prije je to bivalo, ali sada je nesnošljivo. Tako mu se smuči da bi se pobljuvao na se. On nije zaprosio Tere, a bje mu to kao žrvanj na srcu. Nakon njene udaje i uvijek. Ali sad Maru zavolje: ona je njegova sudbina. Ali, ta je ljubomora njegov križ... nakon svih križeva. * * * Oko Bovana ga podiđe prvi umor, a uvrh Žlibe, na pomolu ravnoga Mrkvišta, već je teško hodao, a češće se odmarao. Onda, krivatajući, udari cestom oko Šegotskih Padeža put Velikog Alana. Već ga je sve boljelo: i noge, i prsa, i glava... Po hladu još kako-tako, ali kad se pojavi dio ceste – pusto ožaren – u goloj je vodi. * * * Na putu s planine pojavi se šegotski pas, mašući repom te očekujući da mu i taj gazda štogod izvadi iz torbe... Poznavao je Grgo toga psa. Sve je u njegovu liku po- dešeno za podložnost („kao u mene“). Iznenadi se kolika je sličnost između njega i toga psa: pogotovo u očima i metlama brkova. I čudno je sve to Grgi. Iz torbe izvadi polu raženog kruha te odreže komad i nožićem odvrne nešto slanine. A pas gleda to, samo na trenutak, onda navali na jelo. A Grgo – sad – za to i ne mari... Negdje se unutra poistovjetio s psom. Međutim, pas složio noge pa spustio glavu na njih.„I gleda me. U tom je položa- ju bio još sličniji meni. Morao je dugo podešavati glavu za život u moljakanju milo- sti. Kao i ja.“ Ali, sve je to usputno, a Grgi se nadalo da uhodi Maru, svoju ženu. (Vidik je tamo široko otvoren, a on je s psom za grmljem, odakle se sa Struga ne vidi, a tamo „za ovoga vrimena“ nitko ne ulazi u stan niti iznutra izlazi. Ali to je varka; pitanje je:„Ko je unutra. To će se uskoro doznati!“) Krade se Grgo uz omare bukova grmlja: da se neopažen stani u kući i zateče kriv- ce. Znojna je pripeka u Dulibi kojom krivata, uginjući se da ne bude viđen... Krivata sada uzbrdo ni sam već ne znajući kako.