Nova Istra

49 Stjepan VUKUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST jadna nadrljala. Gdje god je mogao, Mrgo je otpasao hlače, predajući se usputnom užitku, a Tera sve to ubrzo doznala. Otad supružnici jedva čekaju da se ugrizu, pa tako i danas. Već se dugo na isti način briju bez britve. A Grgo je već kasno doveo Pod Grečicu svoju Starigračkinju Maru. Kroz šuplju dragu kreće se neobična povorka: Grgo krivata na čelu, za njim ide njegova mlada kao da ispravlja Grgino krivatanje, a pred njima skakuću koza i pu- lešce. „Ne ću kroz Podstinje da mi Mrgo što ne prikrpi, a i sama bi se Tera valjda za- nimala koju to Grgo dovodi sa starigračkih strana. Pa i ova dota: Koza s puletom!“, razmišlja Grgo, pa skuje odluku: najbolje je iznad Primka, gore preko Bilušine, iako je put uzbrdit za njegovo krivatanje. A na Bilušini zastala Mara pa gleda u daljinu, put juga i svom dužinom zapadnog horizonta: otoke, proširak Paga nakon izdužena Luna i skupina vanjskih školjića, a ovdje na zapadu masu Raba izjedenu posolicama, s Modrim gredama i nižim svinu- tim Loparom. Posve udesno tamni Šangrgur s Golim otokom poput svemirskoga uštipka, te u suncu kameni, uzdignuti Prvić... A more kao u snu zaleglo s pučinom što pokazuje goleme nejednake plohe utihe.„Kad se putuje, minja se planina, a na pučini izgledi otoka i školjića“, reče Mara da nekako pokrije svoje zastajkivanje i svoj doživljaj. A slamke bilušine ublizu kao da su zaspale.„Vidici su lipi i široki“, veli Mara (a ona upravo dolazi s jedne uzmorske potopljene drage, odakle se put zalaza Sunca ukazuje samo jedan izduženi otok i negdje udesno dio drugoga nenastanjena školja.) Na kraju se pomoli i Podstinje s kućnim dimovima što se, nakon nejednakih kri- vulja, rastapaju u plavim nebesima. A tu, posve u blizini, zgureni kućerci Grgića i Ivanovića iza razgranata oraha. Tu će i Mara odmučiti šezdesetak godina te roditi tri sina i tri kćeri. * * * Kazivalo se u Podstinju da su Grgi u djetinjstvu ispadale kosti, a to me podsjećalo na onog junaka, gore u planini, što je nakon ljuta boja ležao pod bukvom: „Kroz kosti mu muve polićale, Kroz rebarca žareno sunašce.“ A nešto prije nego je sakati Grgo doveo Starigračkinju Maru, već se brat mu Ivan vjenčao s Lucom iz Pejica. No jetrve se nisu podnosile, pa Luca (i sama puna prazno- vjerja) prometne u Podstinju glas da je Mara „viška“. I sama je u to tvrdo vjerovala. Djeca su u Podstinju sanjala tu „višku“ dok se ona kući prikrada, pa bućaste gla- ve viri između željeznih šipki na prozoru u sobu, a dijete „u strainjan“ – obamrlo – jedva izà sna zajaukne.