Nova Istra

41 Ivan GRLJUŠIĆ SUVREMENA KNJIŽEVNOST met... Gredu s nami, koračaju, hode. U Veneciji, Iliriji, Frankfurtu, Jeni... u Strasbourgu, Antwerpenu, Baselu, Rimu... u Wieni, Wittenbergu, Bradenburgu, Berlinu, u Šleskoj, Saskoj, Dubrovniku... Svud i posvuda... gmižu ka mravi, tiće se ka gljive potlin dažda. Vik, navik, vavik. Bilo duždevi, kraljevi, papini, kneževi, Melanchthonovi, cesarovi, sva- čiji... Mlečići posebice, uh. Sveđer i sveudilj. Dohode i hode. Slišaju i prenose. Vrebaju, motre, žvire iz prikrajka. Iz mraka. Kako ono govoru, da je svaki Mlečić umah i žbir... un vero sbirro... ma ne smin o tom u Germaniji. Motre, motre. Ovo je njijov svit i hora. Vreme od uhoda. Na đavliju ruku nasađeni, kad je dobri Bog napustil človika potlin pada. Iskonski, istočni substancijalni kvar... Mat moja... A meni je najpervo biti u pra- voj cirkve od Karsta gdi nî druga glava nego Isukarst. Ja nimam za slidovati nego besidu Božju kâ me uči čisto. Vavek. S njimi ili brez njih kî hode i dohode. Prohode, zlo delajuć ... – Pokrijte ga. Vidite da balanza. Sav gori. Srećom, Frankfurt je blizu. Valjda će izdržati – oglasio se Andrija. Pokušavajući možda nekako opravdati te suvislo-ne- suvisle rečenice na „miješanu“, ostalima nepoznatu jeziku. Opet prosinac, predbožićno vrijeme, kao i prije nekoliko godina, nemirnih i lu- talačkih poput svih poslije progona iz Jene u siječnju 1562., ali i brojne druge – no ovo je ipak povratak. U Frankfurt. Grad u kojemu mu je poluskriveno u ženskome samostanu Bijelih gospođa od lipnja 1573. boravila obitelj. Usprkos protimbama i na- stojanjima zemaljskih vladara, feudalaca te ostalih moćnika i dostojanstvenika; s nji- hovim hirovima, računanjima i procjenama o trenutačnoj koristi i šteti; s naklonosti- ma, sebičnosti, protivljenjima, ludostima, dobrohotnosti i tko zna čime... kad već ne- što krene, ne nazire mu se kraj. U prije katolički, a sada luteranski samostan primila ga je nadstojnica Katarina Meerfeld (poslije dekreta o protjerivanju iz Strasbourga od 1. svibnja 1573.; no kod gradskih vlasti izmolio je, isprosio jednomjesečnu odgo- du, kako bi mogao dovršiti tekuće poslove i spremiti obitelj za selidbu, te je zapra- vo otišao tek 1. lipnja), bez znanja i odobrenja mjesnoga senata. I takozvani „veliki“ gradovi tada su imali tek nekoliko desetaka tisuća stanovnika, pa bi se ubrzo dozna- lo ono što se nastojalo uraditi krišom i potajice, tako se čulo i za Matijin povratak u Frankfurt na Majni, a saski je knez u prosincu iste 1573. zatražio da se Flaciusa pro- tjera iz grada. Naviknut na bijeg, Vlačić se odlučio maknuti sam – ne želeći iskusiti što bi mu se doista moglo dogoditi ako bi bijesnim protivnicima dopao šaka, ionako su ga proglašavali glavnim krivcem za sve prijepore i nesuglasice protenstantizma i heretikom koji je pod utjecajem manihejskoga dualizma (osobito u nauku o istočno- me grijehu). Obitelj je ostala u u kakvoj-takvoj sigurnosti u okrilju samostana i skrbi hrabre nadstojnice Meerfeld, a on je gotovo cijelu 1574. godinu proveo on the road : potucajući se, bježeći, skrivajući, tražeći podršku i pomoć od svojih pristaša, osobito pastora koji su mu najvećim dijelom bili naklonjeni. I u takvim nemogućim uvjeti-