Nova Istra

40 Ivan GRLJUŠIĆ, Poljica Kozička (Vrgorac) UMIRANJE I SMRT MATIJE VLAČIĆA ILIRIKA * * * Nepodmazani kotači kloparaju, žbice škripe, a umorna kljusad stenje i odpuhuje tako da im se iz nozdrva puši kao iz tek provrela lonca. I dok se kola sporo kotrlja- ju blatnjavim njemačkim putovima, a hladan zrak ujeda za obraze i ruke, Vlačić je ležeći mrmljao kako mu je vruće. Dodirnuvši rukom očevo čelo, pratitelj je osjetio vrelinu. (Bio je to Andrija – drugi po redu sin iz prvoga Matijina braka – koji je skrbio o njemu i na ovome putovanju, zapravo bijegu i potucanju, dok mu je stariji brat – istoga imena kao otac – bio nastanjen u Rostocku, gdje je predavao na ta- mošnjemu sveučilištu.) – Ponovno vrućica. Ovo ga može dotući. Uhode dohodu. Ma ča dohodu, već su udeka i vajka su bili. Zar ne vidite onoga ča se pritajija i lupa se šakon u prsi pritvarajući se da je pokajnik? Hod’te ća i širon oči odpri- te... uhode dohode... prerušeni u putnika-namirnika, sveca, pelegrina-hodočasnika, tr- govca, prosjaka-bosjaka, plemića, vlastnika gostinjca, pijanca i u ono ča in padne na pa-