Nova Istra

31 Zdravko ZIMA RAZGOVOR vite prvo slovo abecede, drugo ime za svršenost. Ili za kraj. Priznajem da je to tako, ali nisam ja ni prvi ni zadnji koji se hrani prošlošću, privatnom i onom drugom koju nam je namrla naša civilizacija. Pretpostavljam da će to zvučati staromodno, ali digitalna tehnika stvara potre- be za koje nikada nismo znali, a ukida one koje su nas činile vitalnim i znatiželj- nim stvorovima. Ukida emocije, nepredvidljivost i, što je najgore, ukida elementarnu sposobnost čuđenja. O tome je sudio nekoć divinizirani, a danas uvelike osporavani Heidegger, najavljujući da će sprega tehnike i moderne znanosti rezultirati zabora- vom bitka i oskudnim vremenom svjetske noći. Nekad je to djelovalo kao maglovita fraza, ali sada je tretiramo kao opipljivu činjenicu. Pisanje i čitanje? Ne znam koliko sam se puta zapitao zašto sjedim u sobi, provodeći ili čak gubeći dane među knji- gama i papirima, umjesto da odem u prirodu, možda najbližu, na Sljeme, ili negdje daleko, ovisno o afinitetima i platežnim mogućnostima. Teško je ustanoviti koliko sam puta pomislio da, ostajući tako doma, tratim i vrijeme i život. Valjda nisam je- dini koji se takvo što zapitao. Koliko je onih koji nikada nisu iskoristili svoje mo- gućnosti, koliko je potencijalnih cvjetova koji nisu postali ni pupoljci ili su se prije nego što su uvenuli pretvorili u cvjetove zla! Koliko je onih koje u njihovom usponu ili relativnom uspjehu nije blokirala glupost nego njihova vlastita pamet? Pitanja se množe brže nego odgovori. U jednom tekstu Proust je objašnjavao da ne žali za zra- kama sunca, ni za zabavama s prijateljima što ih je propustio zbog opsesivnog čita- nja neke knjige. Poslije svega, nema druge nego složiti se s Proustom. Poslije svega, svijet se svodi na privid, što ionako tvrde proroci nove, a možda već stare i etablira- ne cybersurferske ere. Razgovarao: Boris Domagoj Biletić