Nova Istra

28 RAZGOVOR Zdravko ZIMA je isto tako protivljenje i provjetravanje, kultura su oni koji je stvaraju u širokoj ska- li svog mentalnog i moralnog angažmana, kultura je sve ono što politika nije, a što bi kao briga za opće dobro, kao djelatnost koja vodi brigu o poslovima od opće važ- nosti morala biti. Kultura nije nadgradnja, a još manje je oblik parazitiranja na ne- čijoj grbači. Naprotiv, paraziti su oni koji u svojoj nemoći kulturu i njene protago- niste časte takvim insinuacijama. Tamo gdje nema kulture, nema ni demokracije. U nas možda i ima kulture, makar u tragovima, ali za to su najmanje zaslužni oni koji se diče svojom popudbinom, svedenom na žutu štampu i vlastiti lik u zrcalu držav- ne dalekovidnice. Teško onom tko ne može nijedan dan u životu biti sam, a da pritom ne osjeti mučninu i dosadu , zaključio je na jednome mjestu Xavier de Maistre. U 99 posto slučajeva, a možda i više, političari to ne mogu dokučiti jer je dosada njihovo elementarno stanje. Zato ponavljam da je kultura sve ono što politika nije. Premda su jedna i druga ženskoga roda, one su duboko podijeljeni antipodi. Dva daleka i nedodirljiva tijela. Ne mogu se susresti, osim možda sudariti, kao u Von Trierovoj Melankoliji , u ko- joj Zemlju pogađa misteriozni planet. Jasno mi je da to zvuči kao pretjerivanje, ali u vremenu općeg pretjerivanja moje su riječi samo model obrane od svih vrsta javno i državno nametnutog pretjerivanja. Mislite da je to tautologija – nije! Ipak, jedan visoki državni dužnosnik, zapravo najviši, zanimao se itekako za kulturu, poseb- no za slikarstvo starih majstora koje je skupljao u golemim količinama. Zbog svoje revnosti na koncu je završio iza brave, pa se ni u njegovu slučaju ne može govoriti o sretnom braku politike i kulture, kakav je egzistirao u Periklovoj eri, u vrijeme pape Julija II. po čijoj je narudžbi Michelangelo oslikao svod Sikstine ili u zlatnim deka- dama Habsburške Monarhije dekorirane Krausom, Klimtom, Kokoschkom i dru- gima. A možda nam se samo čini da je povijest, tako daleka i pomalo mistificirana, bolja nego što je bila. Kako god uzeli, zavaravati se ne možemo, zanositi još manje, pogotovo ne onim što gledamo u vlastitom dvorištu. Proust i cyberman N.I.: Što i koga danas čitate, što pišete? Je li eros svakodnevna čitanja i pisanja u Vas, bez obzira na više negoli oskudicu i pomanjkanje dostojna, pa reći ću i vr- hunski meritorna, književnokritičkog prostora za odabrana pera/tipkovnice poput Vaše, je li dakle taj i takav eros u Vas još uvijek snažniji od možda malodušja; do- pustimo na koncu i čistoj patetici malo prostora, je li još uvijek i nakon tolikih de- setljeća javnoga djelovanja taj poriv možda jači? Svemu usuprot. Možete li se nositi i kako s bjelodanom pustinjom duha koja nas je opasala – kao u logoru; može taj