Nova Istra

27 Zdravko ZIMA RAZGOVOR Gdje nema kulture, nema ni demokracije N.I.: Zašto u programima i javnim raspravama, osobito u raznim predizbornim kampanjama, pa i na najvišoj razini, kulture, o književnosti da se i ne govori, ili ima u neznatnim tragovima ili je, najčešće, uopće nema? Ni u političara niti u politika- nata; ako ta dva pojma u nas već neko vrijeme nisu istoznačnice... Z.Z.: Tko misli na dugi rok, taj misli i na kulturu. Ali valjda ne treba dokazivati da naši političari ne misle dugoročno nego poročno. Za njih je kultura uistinu strano tijelo, nedostojno njihova dragocjenog vremena i još dragocjenijeg dodira. Imaju oni važnijeg posla, što se vidi svaki dan, zahvaljujući izvještajima institucionalnih me- dija koji brižno prate njihove korake. Da su malko pametniji, a nisu, ne bi dopustili tako ekstenzivne prijenose saborskih i ministarskih sjednica koje podsjećaju na pri- zore iz serijala Monty Python’s Flying Circus . Zlu ne trebalo, Hrvati su demokratski iznjedrili svoje autentične pajtonovce koji za pišljive dvije-tri tisuće eura svaki mje- sec moraju svraćati u saborsku parlaonicu i povraćati po svojim oponentima. Sve je to na razini najluđeg nadrealističkog humora: ništa ne treba režirati ni inscenirati, a pogotovo ne treba otimati lovu od ionako operušanih pretplatnika. Osim nekih jedva zamislivih iznimaka – a iznimke potvrđuju pravilo – političarima je kultura sa svim svojim akterima veličanstveno sporedna. Što je jednako simptomatično, u skromnom osjećaju svoje misionarske uloge u tek propupaloj hrvatskoj državi, oni svoj stav duboko usađene ignorancije ne pokušavaju ni prikriti. Često sam slušao i još češće se bunio protiv glasno proklamirane teze da su svi oni, desni i lijevi, u osnovi isti. Sada se više ne bunim. Premda oni koji su desetljećima na vlasti, i oni koji im kao tobožnja oporba tobože oponiraju nisu potpuno isti, u nečem su bli- zanci. I jednima i drugima se fućka za kulturu. Možda vam to zvuči pretjerano, ali u punini svoje javno dejstvujuće skromnosti, što je još jedna provokacija iz crkve- no-slavenskog, a za neke sumnjivog soldatskog repertoara, ja se takvog dojma teško mogu osloboditi. Ne sjećam se kad sam nekog premijera, da ne spominjem imena, vidio na kazališnoj premijeri, koncertu. Govorim obične, prostoproširene rečenice, ali u sprezi dvaju takvih pojmova kao što su hrvatski politički dužnosnik s jedne i stara raspuštenica kultura s druge strane, one zvuče nespojivo, gotovo blasfemično. Kultura implicira duh, duhovitost, kreativnost, inspirativnost, polemičnost, kon- cilijantnost, sposobnost razumijevanja drugog i drukčijeg, kultura je dijalog, oblik otvorenosti i permanentne znatiželje koja dopire dalje od susjednog plota. Kultura je kopanje, strpljivost, reagiranje i oponiranje, kultura je istina ili traganje za istinom, kultura je ljepota ili pokušaj da se dospije do nečeg iole sličnog, kultura je vjera, ali ne u fundamentalističkom značenju te riječi, kultura je poniznost i pouzdanost, ali