Nova Istra

25 Zdravko ZIMA RAZGOVOR aluzijama jer će ti spočitnuti da si fašist i da ponižavaš spolne manjine. Pa najbolje bi bilo da se zabrani smijeh i da se humor stavi izvan zakona. Hrvati su u humoru ionako insuficijentni, a smijeh nam je potreban kao kruh. On je kao joga, kao pilates i ne znam kakve sve vježbe koje su danas u modi. Ako nismo u stanju lučiti zdravi smijeh od teške uvrede, onda smo zbilja ugroženi jer je ugrožena elementarna pa- met. Ako novinari caltaju debele globe jer su nekog političkog pik-zibnera s pravom proglasili lopovom, dok policija tolerira da lopovi slobodno paradiraju uokolo i sli- kaju se na televiziji, onda je vrijeme za alarm. Kad govorimo o slobodi, književnosti ili nečem naizgled tako banalnom kao što je kulinarstvo, uvijek su posrijedi finese! Ako zanemarimo finese, ako se istina identificira s duševnim bolima, onda totalita- rizam ozbiljno kuca na vrata. To će reći da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Zami- slite vic o škrtim otočanima, kakav užas. Ja bih se odmah trebao uvrijediti jer sam, kako ste rekli, bodul. Ali ja se ne vrijeđam iz nekoliko razloga: jer volim humor, jer nisam škrt i jer znam malu ali presudnu razliku između štedljivosti i škrtosti. Do prije kojeg desetljeća, dok se nisu pomogli turizmom, otočani su živjeli teško, pa se štedljivost ili šparnost sama po sebi podrazumijevala. Otud valjda i potječe ona fama o otočkim cicijama. A da su se mnogi primorski i dalmatinski autori preselili u Zagreb... I neka su. Kao da je drukčije u Parizu, kao da hiljade Francuza, i ne samo njih, lagodnost vla- stite provincije nisu žrtvovali ili trampili za šarm najljepšega grada na svijetu. Kao da London nije pozornica svih mogućih Škota, Velšana, Iraca. Azijate i druge da i ne spominjem. Svaki drugi važniji pisac u Britaniji potječe iz Indije, Pakistana ili Japana. To je naprosto tako i nad tim ne treba zdvajati. Metropola i provincija se međusobno hrane i nadopunjuju. Bolje tako nego da se međusobno proždiru. Mržnja je biološko stanje i dokaz ljudske mizerije N.I.: Često čitamo i slušamo o „govoru mržnje“. Ima ga, ali što je on, prema Vama, točno, koja bi bila njegova najbliža definicija? Može li se iza te sintagme skrivati ta- kođer progon, odstrel neistomišljenikā, slabih i/ili jakih pera, politikantsko dodvo- ravanje i političko (pre)svrstavanje, naposljetku – nepristajanje na poziciju drugoga i drukčijeg kao sugovornika, suparnika, već proizvodnja i „prokazivanje neprijatelja“? Sve je to davno već viđeno, nije li? Z.Z.: Mržnja je bolest, a da naše društvo nije zdravo, nego da mu je zdravlje oz- biljno narušeno, za to se argumenti nude na svakom koraku. U stvari, teško ih je zauzdati da ne šiknu poput bujice, kad se podigne ustava nakon dugih i pretpotop­ nih kiša. Da bi se izliječili od teške i opasne bolesti zvane mržnja, ili da bismo je bar