Nova Istra

24 RAZGOVOR Zdravko ZIMA storu i vremenu infantilna igra, čini mi se da je Bog tu negdje blizu, iako se o nečem takvom ne usuđujem svjedočiti, pogotovo ne na način jeftin i prostački kojim danas svaka šuša obnaroduje svoje tobožnje katoličanstvo. Nisam fizičar ni metafizičar da bih sve to mogao razumjeti, a još manje sam Einstein, premda smo obojica rođeni u istom zodijačkom znaku. Volim Einsteina ne samo zato što je pomicao granice, one koje su važnije od politički cementiranih granica i zidova, nego i zato što je unatoč svojoj vaseljenskoj pameti uvijek čuvao duh, ostajući dječački veseo i mudar do kraja. Zanemarimo li finese, totalitarizam ozbiljno kuca na vrata N.I.: Ako postoji regionalna književnost, zašto primjerice ne postoji pojam„me- tropolske“ književnosti, da parafraziram kolegu Milorada Stojevića? Mislim da bi u smislu pomanjkanja odgovarajućih kriterija tumačenja ove dvojbe, koja možda to i nije, ipak suvišno bilo nabrajati sve „provincijsko“ što je preseljenjem iz zavičajā u Zagreb velike većine najvećih naših pisaca, sve ako ne i njihovim temama, postalo „metropolsko“... Z.Z.: Hoće li književnost biti regionalna, univerzalna ili ne znam kakva, manje ovisi o voluntarizmu književnih kritičara i povjesničara, a mnogo više o vrijednosti stanovitog djela. Ali ako slušam ili čitam pjesmu na čakavštini, obojenu deminuti- vima, talijanizmima i predvidljivim motivima, ne znam zašto tu i takvu pjesmu ne bih svrstao u regionalnu liriku. I ne vidim u tome ničeg spornog, još manje uvred- ljivog. Uzmimo Balotine stihove iz zbirke Dragi kamen , u kojoj se spominju koze, tovari, roženice, odnosno sopele. One su duboko regionalne i koliko god su mi bli- ske, iz razloga koje ne trebam spominjati, ipak se ne mogu uspoređivati s Devinskim elegijama . Niti time ponižavam Balotu, niti uzdižem Rilkea. Balota je bio svjetski čovjek koji je prijateljevao s katedarskim umovima, ali se jednako tako znao poisto- vjetiti s istarskim težacima i ribarima, baš kao i Branko Fučić. U dječačkim godina- ma viđao sam Balotu u Malinskoj jer je u Vantačićima, u blizini mog rodnog mje- sta, našao svoj drugi zavičaj. Hodao je rivom u kratkim bragešama vezanim špagom i, tko ga nije poznavao, povjerovao bi da je pred njim nekakav kalafat, ili pescatore , a ne pjesnik, sveučilišni profesor i akademik koji je još kao 25-godišnjak doktorirao u Frankfurtu s tezom o Flaciusu. Živimo u svijetu koji je s jedne strane pozornica najgoreg nasilja, permanentnih ratova, šovinizma i rasizma, deseci tisuća djece umiru svake godine od gladi, dok se s druge strane, nošeni parolom o etničkoj, vjerskoj, spolnoj i svakoj drugoj „korektno- sti“, ponašamo kao mimoze. Više ne možeš reći da je netko Ciganin, ako to etnički jest, jer će ti prigovoriti da vrijeđaš Rome. Više ne možeš ispričati vic sa seksualnim