Nova Istra

22 RAZGOVOR Zdravko ZIMA kanim moralizirati ni propovijedati, ali nevjerojatno je s koliko se iskrene energije u nekim malomišćanskim sredinama mrzi Zagreb, a kad tamo – ne niječući ni slu- čajno čudo zvano Dubrovnik, Split, Šibenik, Varaždin i tako dalje – osim Zagreba i njegove gravitacijske snage teško da još išta imamo, pogotovo u svijetu globalizaci- je i transnacionalizacije, koji računa s takvim brojevima od kojih se nama Hrvatima može samo zavrtjeti u glavi. Bilo je u našoj povijesti protagonista koji su nas pokušavali izvući iz žabokrečine. Takve koji su imali forcu za velike pothvate, i koji su nas htjeli pomaknuti s mrtve točke, mi smo zaboravili i, štoviše, prezreli. Juraj Križanić, Vitezović, Strossmayer, Supilo, Krleža, Supek, što o njima i mnogim drugima znaju dolazeći naraštaji? Po- slije raspada Jugoslavije dogodio se teški damnatio memoriae s posljedicama kojih je malo tko svjestan. Sad smo tu gdje jesmo, u močvari, ili na mrtvom moru, s dobrim izgledima da se to naizgled privremeno stanje pretvori u trajno. Nadnoseći se nad mitove i prošlost mađarskoga naroda, Béla Hamvas se doslovce zapitao: Je li ovdje učinjeno nešto veliko, osim što su jedan drugoga nabijali na kolac i osljepljivali? Za nove promotore hrvatske povijesti, koji brižno paze da svoja „znanstvena“ stajališta uskla- de s dnevnom ideologijom, takav način razmišljanja nije ništa drugo nego blasfe- mija. Zato smo dospjeli tako daleko, iako to nikome, pa ni samima sebi, ne kanimo priznati. Posvajamo tolike angloameričke bedastoće N.I.: Gledajući odavde, iz istarske „provincije“, raspoznaje se otuđenost tzv. centa- ra moći, primjerice ondje gdje se dijeli bijedno malen „kulturni“ financijski kolačić svih nas poreznih obveznika, sa svim manipulacijama na razini centralnih institu- cija, poput tijelā unutar Ministarstva kulture i slično. S druge pak strane, kao da se „provincijalci“ katkad mogu smatrati čak sretnima što ne pripadaju zagrebačkim koterijama, klanovima i drugim interesnim skupinama. Jesu li nemetropolitanci možda u zabludi, ili? Inače, moj je dojam kako se zagrebački centralizam i istarsko (bolje reći „istrijansko“) novodobno a tradicionalno autonomaštvo od utemeljenja Hrvatske do danas zapravo pothranjuju iz čiste koristi i obostrane dobiti – na štetu pauperizirana puka i u prekarnim uvjetima bijedne egzistencije... Z.Z.: U kolopletu pitanja ponudili ste i implicitne odgovore, pa bih sve to u kraj- njem slučaju mogao uredno odšutjeti. Kad spomenemo Rimske provincije, onda to zvuči pomalo apartno, ali kad spomenemo naše, balkanske, onda kolutamo očima, niječući čak i flagrantnu činjenicu da smo na Balkanu. To je mudrost usporediva s pretpostavkom da Talijani negiraju da su na Apeninskom poluotoku. Antički Rim