Nova Istra

17 Zdravko ZIMA RAZGOVOR se o istom: o nepovjerljivosti, strahu od tuđeg utjecaja, strahu od stranaca, strahu od promjena. Strah kao takav imanentan je palanki. I provinciji jednako tako. U mojim shvaćanjima lijeve politike participiraju Mounier, Kocbek, Illich, Berlinguer, Palme, Ellul N.I.: Čitajući Vas i slušajući, nikad Vas ne bih svrstavao, najmanje u nekakve „no- stalgičare“, što su Vam činili, ili pak u shematske i priproste, agresivne i isključujuće lijevo-desne ideološke kombinacije. Držim da ste cjelokupnim svojim radom, tek- stovima, knjigama, javnim djelovanjem... ne samo iznad negoli i izvan svih takvih i sličnih kategorija. Osim u knjigama i biranim autorima, te ljudima koje nerijetko spominjete, poglavito unutar svoje zagrebačke svakodnevice, imate li poticajnih su- govornika, ima li ih još dovoljno u Vašemu svijetu, izvan radne sobe, kućne biblio- teke, nekih institucija? Z.Z.: Političke teme vulgarizirane su do te mjere da je o njima suvišno raspravljati. Nimalo me ne tješe, štoviše, nerviraju me oni koji tvrde da s tim temama ne stoje bolje ni mnogo civiliziranije zemlje. Kakvi su to argumenti? Nikakvi, jer polaze od ambicije da vlastitu bijedu minoriziraju skrivanjem iza tuđih leđa. Premda sam rad- ni vijek velikim dijelom proveo u novinama, nikada nisam bio član niti jedne stran- ke. Ni jučer ni danas. Ni u bivšoj državi, kad sam radio u Vjesniku i kad se partijska pripadnost sama po sebi podrazumijevala. Osim što se i zahtijevala. Ni sa stvara- njemHrvatske nisam se priklonio nijednoj stranci, pogotovo se nije moglo dogoditi da se priklonim nekoj desnoj ili radikalno desnoj stranci. Premda je klasična podje- la izgubila nekadašnju validnost, moja politička pozicija bila je i ostala lijeva. Nije lijeva na način kakav su propagirali dogmatici iz jugoslavenske ere, a još je manje lijeva na način koji imputiraju pripadnici aktualnih desnih stranaka. Njihovo pod- metanje nije niša drugo nego znak impotencije i krunski dokaz da svoju ispraznost mogu na neki način kompenzirati samo stalnim reproduciranjem neprijatelja. Iz vlastite zemlje, dakako, jer sa strankama iz drugih zemalja po logici svoje zatvore- nosti i alarmantne neobrazovanosti ne komuniciraju ili komuniciraju iz krajnje nuž- de. Moja lijeva pozicija podrazumijeva socijalni instinkt, borbu za pravedno društvo – implicirajući pravdu za siromašne i dostojanstvo za takozvane manjine – te ono što je u punom intenzitetu svog postromantičarskog idealizma i s vjerom u temelj- na načela demokracije najbolje izrazio Walt Whitman u Pjesmi o sebi ( The Song of Myself ) i drugim stihovima. U mojim shvaćanjima lijeve politike participiraju takva imena kao što su Emmanuel Mounier, Edvard Kocbek, Ivan Illich, Enrico Berlin- guer, Olof Palme, Jacques Ellul (ovaj potonji je teolog i anarhist) i drugi. Mogao bih