Nova Istra

14 RAZGOVOR Zdravko ZIMA njegove putopise, čitajte njegove feljtone i njegove Bilježnice objavljene u Sabranim djelima, da shvatite koliko se često u njegovim rečenicama spominje imenica glad. Nitko glad nije opisao tako impresivno kao Hamsun, ali nitko je nije ćutio tako traj- no kao Gustl. Razmišljajući o našem najvećem vandrokašu, najvećem feljtonistu, najvećem sva- đalici, a Matoš je bio sve to i još mnogo drugoga, redovito se sjetim Krleže. Valjda zato što su njih dvojica najveći protagonisti novije hrvatske književnosti, kolege po peru koje mnogo toga zbližava, iako je još više onoga što ih pretvara u dva daleka i nedodirljiva planeta. Oni su antagonisti koji se ne podnose, iako su u mnogočemu slični i iako ne mogu jedan bez drugoga. Ni Krleža nije mogao bez Matoša. I nije problem u tome što nije mogao bez Matoša, jer kako bi jedan velik pisac, makar pro futuro, mogao ići dalje bez referiranja na svoje velike prethodnike? Problem je u tome što je Krleža godinama ignorirao Matoša, kao da ne postoji, a kad se ipak na- kanio priznati ono što mu duguje, učinio je to krajnjim naporom i s figom u džepu. I Matoš i Krleža su naše karijatide. Ili telamoni, ako mislimo na stupove koji utje- lovljuju muške figure. Neću reći tko je od njih dvojice veći, ali meni je bliži Matoš. Zbog lutalačke sudbine, zbog bezuvjetne odanosti ljepoti, zbog duhovitosti (koja ne spada u naše nacionalne karakteristike), zbog feljtona kakve nije smišljao nitko prije ni poslije njega, zbog sposobnosti da bude pjesnik i psovač, kajkavac i Srijemac, Zagrepčanin i Parižanin u punoći kreativnog intenziteta koji je u našoj kulturi bio i ostao neponovljiv. Spektakl podržavaju svi režimi, a književnost nije spektakl N.I.: Što je književnosti, još, činiti a da već nije učinila, u ovo doba cirkusantske karnevalizacije i opće spektakularizacije svega, uz nepismene i manipulativne me- dije koji odavno protjeraše kritičku misao, potirući vlastitu informativnu funkciju sredstava javnog priopćavanja, osobito uz ovakve televizijske programe, novinarsku poćudnost te politizaciju svega i svačega? Z.Z.: Spomenuo sam maloprije da mi je gotovo neprilično svjedočiti o Matošu. Ne zbog Matoša samoga, nego zbog duha vremena u kojem takvi i slični tipovi nisu na cijeni. Kuglica na ruleti otkotrljala se bespovratno daleko i za našeg vijeka neće se zacijelo vratiti na točku koju bismo željeli i koja bi značila dobitnu kombinaciju za poklonike klasično pojmljene i „konzervativne“ kulture. Spomenuli ste spektakl, a spektakl i književnost, barem ona seriozna, nikada nisu bili u intimnim odnosi- ma. Niti su bili, niti će biti. Spektakl je inherentan takvim disciplinama kao što su balet, drama, muzika, a književnost je nešto drugo. Književnost je molitva, koliko