Nova Istra

295 Slaven BERTOŠA KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI u održavanju mira, kao prvoga neophodnog preduvjeta za utvrđivanje pouzdanog sigurnosno-političkog sustava na kontinentu. „Bečki poredak“ ( Wiener Ordnung ) zaista je Europi osigurao duže razdoblje mira, iako Kongres kao njegovo ishodište nije baš u svemu bio uspješan. Historiografija se često bavila onim njegovim aspek- tima (velikim promjenama koje je stvorio, poteškoćama u radu i provedbi odluka i dr.) koji su njegov tijek i rezultate obilježili čak i više no same namjere njegovih protagonista. U mnogim zaključnim točkama našli su se bitni rezultati koji, do- duše, nisu zadovoljili svaku stranu, ali su se na duži rok ipak pokazali ključnima. Zato Kongres valja prosuđivati po njegovim objektivnim rezultatima, više negoli po mučnim putovima koji su do njih doveli. A upravo historiografija ima cilj da s vremenskim razmakom i, dakako, njoj svojstvenim kritičkim odmakom, ponovno sagleda ovaj događaj, njegove zaključke i njihove posljedice.„Okrugla“ obljetnica ja- mačno je vrlo prikladan povod za takvu vrstu refleksije, ovdje uobličenu u nekoliko radova raznovrsnih tema i naglasaka. Zbornik sadrži priloge sedmero autora. Dva su rada napisana na hrvatskom, tri na talijanskom te po jedan na francuskom i slovenskom jeziku. Interdisciplinarni se pristup ogleda u svim obrađenim temama. Iz posebnog ugla analizirano je pitanje međunarodne moći i odnosa snaga na Kongresu, gdje je konkretne odluke donosio samo mali broj odabranih članova, odnosno ministri vanjskih poslova velikih sila. Bili su to engleski lord Castlereagh, pruski knez von Hardenberg, ruski grof Nesselrode i austrijski knez Metternich. Vrlo je brzo značajnu poziciju dobio i francuski predstavnik Talleyrand, zahvalju- jući čijoj je inicijativi Kongresom dominiralo načelo legitimiteta. Autorica ovoga rada, prof. dr. sc. Brigitte Mazohl („Chi decide – chi no? Le reti relazionali tra pote- re e impotenza al Congresso di Vienna“), koristi termine„Velike osmorice“ i„Velike petorice“ te objašnjava njihovo značenje u cijelom spletu okolnosti. U prilogu slovenskoga povjesničara prof. dr. sc. Andreja Rahtena o Kongresu u Ljubljani i razvoju Metternichova sustava objašnjene su složene okolnosti njegova nastanka, slabljenja i nestanka te uloga i značenje Svete alijanse. Autor je ispravio neka uvriježena mišljenja o znamenitom austrijskom kancelaru, a posebice je na- glasio činjenicu da je najbitnija uloga Ljubljanskoga kongresa (1821.) bila davanje ovlasti Austriji da pošalje vojsku u Kraljevstvo Obiju Sicilija, zbog otpora prema burbonskom vladaru Ferdinandu I., nakon čega je uslijedio niz sjajnih austrijskih pobjeda na Apeninskom poluotoku. Također, zajedništvo Svete alijanse u obrani principa legitimiteta najdramatičnije se iskazalo u slučaju protuosmanske pobune na Balkanskom poluotoku – Grčke revolucije, uz važnu ulogu lokalnog domoljuba Alexandrosa Ypsilantija (1792. – 1828.) i ruskoga ministra, Grka Ioannisa Anto- niosa Kapodistriasa (1776. – 1831.) – te potrebe rješavanja tzv. Istočnoga pitanja.