Nova Istra

293 Mladen UREM KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI zračnoga uvodeći s vremenskim preskocima i simultanim događanjima svemirske krajolike u jedinstvo vremena i prostora, to predstavlja značajan doseg pjesničke zbirke Kozmolom . Unatoč isticanju takvih postignuća iz vlastita vremena i aspekta, Gatalica ostaje dosljedan sebi. Prihvaća nedokučivo i čudesno uz nekoliko vlastitih uvjeta. Prvi je neodudaranje od vjerodostojnog, a drugi dohvaćanje univerzalnoga i svevremenskoga. Prema načinu koji je to uveo u svoju poetsku praksu, zasigurno je jedinstven na suvremenoj pjesničkoj pozornici. Čežnja autorove stvarnosti (naše stvarnosti) za fikcijom, u kojoj je moguće sve preurediti i ponovno postaviti, neizmjerna je. Poezija kao specifičan umjetnički izričaj nudi i više od toga, preuzima djelatan dio apsoluta. Upravo je u tome autor najdosljedniji. Suvereno gradi, ocrtava unutrašnji svijet krećući se u svim pravcima fikcionalnog. Pritom izbjegava nelogičnosti koje bi iz imaginarnoga mogle proiza- ći. Naprotiv, sugestivan umjetnički dojam nameće se iz svake rečenice ispisane u složenoj arhitekturi riječi. Empirijska razina s niže prelazi u višu, metanaracijski. Dijakronijski se nadograđuje u vodoravnome beskonačnu modelu, koji pomiruje svoje „ja“ i drugo „ja“, koje nudi drukčiji zemaljski svijet, drugi Atlas bića i svemira. Goran Gatalica traži cilj koji stalno izmiče čudesnom tajnovitošću stvarnosti i ocr- tava neiscrpnu radost pripovjedača stihova u prozi. Izravan susret autora s kozmičkim prostorima za njega su kušnja i napast, in- trospekcija i spremnost na žrtvu te naposljetku podnošenje posljedica. Unutrašnji okvir ovog autora dublji je i teže dokučiv. Nakon tek okrznutih tema i primjera iz intergalaktičkih relacija, ne podliježe amneziji i isključivanju drugih viđenja. Na- protiv, unutar zadana konteksta započinje smislen napor osmišljavanja, kao svoje- vrsna formuliranja načela, po kojemu se sve odvija, ali istodobno biva determinira- no. U toj interakciji izvit će se neki novi svijet ili kategorija podložna analizi, koju će autor opet moći opisati. Dotaknut kozmičkom sanjarijom i lišen sile gravitacije, Gatalica maštovito i intuitivno dohvaća planetarne misli u nostalgičnu poletu i po- trazi za geometrijskim koordinatama čudesna svemirskog labirinta. Iskustvo pokazuje da tematski i poetski, umjetnički bitni poticaji postoje i izvan popisa afirmiranih i međunarodno potvrđenih imena. Pronaći ćemo izvrsne autore i ideje među nepoznatima ili slabo poznatim književnicima. U knjizi Kozmolom Gorana Gatalice, autora koji tek stupa na književnu pozornicu, originalan je do- prinos po atipičnom beskonačnom horizontalnom modelu koji pomiruje „ovdje“ i „drugdje“, koji nudi zemaljski drugi svijet, naime, drugi zemljopis, izmičući čude- snom tajnovitošću svega, a najviše nedokučivom stvarnosti. Mladen Urem, Rijeka