Nova Istra

11 Vinko BREŠIĆ U SPOMEN književnoj slici našega jučer i danas , Brešan se latio zadaće da preispituje jedan sustav vrijed- nosti, u prvome redu njegova moralna i etička načela kao uvijek i posvuda najkvarljivije robe. Takav mu je bio i Astaroth (2001.) s faustov- skom temom prodaje duše vragu i radnjom u čijoj se pozadini razabiru opet nacionalna prošlost i suvremenost, dok mu elementi fan- tastike ponovno služe za brisanje vremenskih granica i zahvaćanje teme u širokim potezima. Riječ je o Brešanovu danas pomalo amblemat- skome romanu u kojemu autor ostaje doslje- dan u uvjerenju da su politika i ideologija čovjekova sudbina. I ovdje se preispituju sloboda, njezine granice i dometi, odnosno mehanizmi koji idealizam pretvaraju u dogmatizam, a koji u ideologiji i politici nalazi pokriće za razne oblike nasilja i uništavanje svih vrijednosti. Pišući o modernome čovjeku i njegovim problemima na našim prostorima, Brešan kao poklonik filozofije njemačkoga klasičnog idealiz- ma ni ovaj put ne može zaobići povijest, jer povijest je ono što još uvijek duboko i tragično živimo. Obrađujući pojedine njezine epizode s pripadajućim „junacima“, koji su odreda mali ljudi, Brešanov pripovjedač kao da poručuje kako nam je ta ista povijest za- pravo najveća opasnost i da nas neće tu i tamo tek„ošinuti repom“, nego jednom za- uvijek – pregaziti. Ulogu maloga čovjeka u velikoj povijesti Brešan svodi na običnu figuru na šahovskoj ploči nad kojom uvijek isti igrač povlači i crne i bijele figure, a razlika je samo u tome što na ploču pristižu uvijek nove figure, tj. friško meso. Tom igrom koja je „svrha samoj sebi” upravlja sveprisutni Astaroth, sotona, koji se još može zvati Lucifer ili Belezbub, a zašto ne i AIDS, kravlje ludilo, profit, ptičja gri- pa, terorizam...? Astaroth se kao„demon politike“ održava putem stroge hijerarhije svojih podanika koji u povijest interveniraju tako da je ne mijenjaju, nego prilago- đuju tek koliko je potrebno da se vlast, tj. stanje zla, trajno održi. A kako bi to moglo izgledati, na svoj je način pokazala Brešanova Država Božja 2053. , intrigantan politički antiutopijski roman s tezom, koji je naišao na podije- ljene reakcije kritike. Nadahnut djelom Sv. Augustina De civitate Dei i totalitariz- mima 20. stoljeća, autor s jedne strane gradi mračnu i grotesknu futurološku viziju buduće Hrvatske kao moguće totalitarne države kojom upravlja Crkva, s druge im- presivnu intelektualističku konstrukciju koja se temelji na iskušanoj ideji povijesti kao poligona za borbu dobra i zla. Država Božja 2053 . zato se doima kao nastavak Astarotha u kojemu je ta ideja bila dovedena do paradoksa. No, da nije baš sve tako