Nova Istra

97 Jelena LUŽINA HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS kim okupljanjem oko „općega dobra“ i „zajedničkih interesa“, silno poticajnom svi- ješću o potrebi individualnog angažmana u korist zajednice te (najvažnije!) kako je njegova snaga uvijek bila upravo razmjerna njegovu vitalizmu. Čini se kako ovoj silno učinkovitoj i djelotvornoj, vraški „perpetuummobilijarnoj“ formuli Čakavski sabor i treba zahvaliti nespornu činjenicu kako nikad, ni u jednom trenutku – pa ni u ne- kom od onih najdramatičnijih (kakvih je, tijekom minulih desetljeća, uistinu bilo!) – ova osebujna „kulturna organizcija“ nije prestala funkcionirati. Na početku sanjan i odsanjan kao vertikala koja bi se trebala angažirati upra- vo oko onoga najvažnijeg – definiranja i ponovne potvrde čakavskoga identiteta te istraživanja njegova statusa u vremenima u kojima se nitko drugi još nije bio dosjetio njima se ozbiljno pozabaviti (niti je još bilo svijesti o tomu kako bi se njima uopće trebalo baviti!) – Čakavski se sabor već prvim svojim iskorakom čvrsto osovio, defini- rao vlastitu misiju, odredio ciljeve, mobilizirao (njima) svoje mnogobrojne aktiviste i pokazao/dokazao kako je došao da bi ostao . Takav kakvim su ga njegovi prvi pretori- janci definirali u onome prvom„temeljnom dokumentu“ (Statut, 1971.), koji se po- slije dopunjavao i modificirao, Čakavski sabor svoje je aktivnosti započeo „odmah“ i zdušno. Djelovao je, od samoga početka, na nekoliko fronti, uvijek pod aklamativno prihvaćenom egidom bucmastoga glagoljškoga grafema S (komunikativnom, aprior- no dobrodušnom, dobronamjernom, simpatičnom...), organiziran i vođen autentič- nom potrebom za „kulturnom akcijom“ masovnoga tipa te podržavan entuzijazmom „običnih ljudi“ i njihovom potrebom za zajedništvom radi „općega dobra“. * * * Čakavski sabor djeluje još uvijek. U posljednjoj inačici Statuta, što ga je njegova Skupština – najviše tijelo njegova upravljanja – donijela na sjednici od 23. svibnja 2009. godine, definiran je kao nevladino, nepolitičko i neprofitno udruženje Katedri – udruga u kulturi sa svojstvom pravne osobe, koje prihvaćaju njegove ciljeve, djelatnost i ovaj Statut (Statut, 1993.). Razvijajući se tijekom minulih desetljeća i bordižajući pritom oko i između svakojakih Scila i Haribdi društvenoga i političkoga života, Sabor je polako „izrastao“ do svoga današnjeg iznimno popularnoga i politički ko- rektnoga formalno-pravnog statusa nevladine organizacije , koja je klasificirana u ka- tegoriju udruga. Zanimljivo je, međutim, pripomenuti kako ovakav svoj autentičan status operandi , Sabor ima i čuva od samoga početka – još od one arhajske 1969. go- dine u kojoj je sve započinjalo! – što se jasno iščitava ne samo iz njegovih pravnih dokumenata (Statuta, pravilnika...) nego i iz svakog od mnogobrojnih oblika nje- govih dosadašnjih aktivnosti te iz svih njih zajedno. Kad bismo bili skloni paradok- sima, mogli bismo taj „tradicionalani modus operandi prokomentirati zaključkom kako je Čakavski sabor oduvijek postojao i djelovao kao apsolutno nevladina, nedr-