Nova Istra

93 Jelena LUŽINA HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS pjesnik zapisati:„ U svom djelovanju Sabor polazi od načela da istinske kulturne vrijed- nosti spajaju ljude i narode “ ( ibid. ). Osupnula me ova rečenica, naizgled nimalo „statutarna“, prilično nestandardna za tekst jednoga „suhog“ pravnog dokumenta (ali zato prilično romantična!), te sam načas zastala nad njom... I pomislila na Goethea, koji je davno, još 1827. godine, Eckermannu sveudilj po- navljao kako je svijet, uostalom, stvoren tako da istinske vrijednosti – mislio je pri- tom na visoke vrijednosti tada prevladavajućeg (planetarnog) kulturalnog fenomena, ustvari: medija koji se u njega zove svjetska književnost – dakle, da prave i uistinu veli- ke vrijednosti stvaraju različiti ljudi i narodi, koji su, već po prirodi stvari, neizbježno usmjereni jedni na druge, te je posve prirodno i logično da, takvi, moraju biti upućeni na iskrenu suradnju, odnosno prilično odlučni u namjeri da se međusobno razumi- jevaju i uvažavaju. Svim razlikama uprkos. Govoreći upravo ovako – zagovarajući, naime, ekumenski program razumijevanja i zajedništva kultura i naroda, koji bi trebalo provoditi i razvijati upravo zaslugom (i moći) književnoga medija – Goethe kao da i nije mislio kako je njegova prva i naj- važnija zadaća stvaranje iznimnih književnih djela (to se, uostalom, podrazumijeva by default ), već je njena prava i najvažnija misija upravo „ekumensko“ uspostavljanje živih i produktivnih veza među svim svjetskim književnostima: malima i velikima, „centralnima“ i „provincijskima“, glasovitima ili jedva znanima, ali uvijek posebnima, različitima, nacionalnima . Današnjim bismo stilom i jezikom rekli kako je, prema Goetheu, prva i prava misija svjetske književnosti stalno umrežavanje i međusobno prožimanje onoga najboljeg što je već napisano ili se upravo piše bilo gdje, na bilo ko- jemu od svjetskih jezika, u bilo kojoj od poznatih ili još uvijek nepoznatih književnih formi (rodova, žanrova, vrsta...), napisanih ma gdje u svijetu i označenih/određenih ma kojim nacionalnim predznakom. Tumačio je Goethe (Eckermannu 4 ) kako upravo započinje jedno posve novo doba, kako to treba biti doba u kojemu će ljudi manje ratovati, a više se i intenziv- nije povezivati (svi ljudi!), kako će se takvim povezivanjem i upoznavanjem odnosi među narodima stubokom promijeniti (pri čemu će ključno biti upravo intenzivno prevođenje najboljih književnih artefkata), pa će se otud – pored svega ostalog – te- meljito promijeniti i dotad uvriježen način pisanja i čitanja književnih tekstova. Svih književnih tekstova, prošlih i sadašnjih, napisanih na bilo kojemu od poznatih ili još uvijek neznanih svjetskih jezika, na kojima se ispisuju nacionalne književnosti razli- čitih naroda. Ova će se nezaustavljiva mijena događati i zato što će dodiri među pis- 4 Parafrazirani su dijelovi iz glasovitih„Razgovora s Goetheom“, što ih je G. F. Eckermann vodio s velikim piscem između 1827. i 1832 godine (v. Eckermann, Johann Peter, 1970.).