Nova Istra

90 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Jelena LUŽINA Črnja i njegovi prvi aktivisti – ne samo onih petnaest iz prvog aktivističkoga eša- lona, petnaest formalno evidentiranih članova Inicijativnog aodbora za osnivanje Sa- bora čakavskog pjesništva , koji se okupio u Žminju, 8. prosinca 1968. godine ( Jelinčić, 1970.) – svoju su akciju započeli sopilama, mihom i Balotinim profetskim stihovima o vertikali čakavskoga identiteta, što ih je posve neslučajno izgovorila najveća glumica čakavskoga idioma – Marija Crnobori. * * * Aktivizam je bio i ostao ključnim toposom„čakavskosaborskoga“ koncepta „kao ta- kvog“. Črnja je, naime, znao: budući Čakavski sabor – posve unikatan, u svemu je- dinstven model kulturalne prakse, projekt što ga je najprije valjalo hrabro odsanja- ti, a tek potom, u silnim zamasima, započeti s njegovom provedbom... – mogao bi imati smisla, ali i razloga za vlastito postojanje, samo ako se bude ostvarivao kao permanentna akcija . Ili, pojednostavnjeno, mogao bi se pokazati uspješnim samo bude li funkcionirao kao svojevrstan perpetuum mobile – zamišljen, osnovnim zako- nima fizike protivan, praktično neostvariv „vječni motor“ koji bi stalno bio u pokre- tu. I to ne bilo kakvom i ma gdje smještenom pokretu/kretanju, već u (po)kretanju u okvirima točno određenoga, zadanoga područja: „na čitavom čakavskom prosto- ru, a prvenstveno u istarsko-riječkom“, kao što je (uostalom) i zapisano u članku 1. njegova Statuta. Prvi Statut Čakavskoga sabora donesen je odmah , još 1969. godine, te potom revidiran na samom početku dinamične 1971. Kao temeljni normativni dokument, Statut je, dakako, najprije morao definirati ono najvažnije: modalitete/ načine/oblike permanentnog djelovanja Čakavskoga sabora , kao netom osmišljeno- ga i – u tome trenutku, ali i dugo potom... – posve jedinstvenoga modela kultural- ne prakse. Danas nam izgleda kako ti načini i oblici, koje valja čitati i tumačiti kao inicijalnu strategiju Čakavskoga sabora , pomalo koketiraju s glasovitim poučkom o Kolum- bovu jajetu. Njihova je očigledna jednostavnost toliko jasna da nam se čini očigled- nom: u istoj je glavi netom citirana Statuta definirana kao „organiziranje različitih oblika masovnog kulturnog delovanja“ (Statut, 1971.). Definicija je, nesumnjivo, pri- mjenjiva bez ostatka. Formula („dobitna kombinacija“) koja se njome utvrđuje, ali i ozakonjuje – netom navedeno „organiziranje različitih oblika masovnog kulturnog djelovanja“, k tomu još i „na čitavom čakavskom prostoru, a prvenstveno istarsko-ri- ječkom“ – obuhvaća doslovno sve što bi čakavska kulturna akcija mogla ponuditi, djelomice ili u cjelini. Ona, naprosto, kazuje kako je Čakavski sabor namjerio krenuti u akciju koja bi trebala obuhvatiti doslovno sve što je bilo, jest ili bi moglo biti zna- kom/pojavom/proizvodom čakavskoga kultur(al)nog commonwealtha. Svuda, diljem cjelokupnog čakavskoga zavičaja ( commonwealtha ), ali „prvenstveno na istarsko-ri-