Nova Istra

79 Mario KOLAR HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS talno i/ili zavičajno pripadništvo, ako je, dakle, životom povezan s više regija, piše o više zavičaja te na više nestandardnih varijeteta, moguće je i to da autor ne pripada niti jednom zavičaju ili regiji, npr. ako se tako samodeklarira, nisu nam poznati po- datci o njegovu životu ili zbog nekog trećega razloga, a pogotovo ne mora pripada- ti niti jednoj dijalektalnoj književnosti ako npr. piše samo standardnim jezikom. U takvih, dakle, autora možemo govoriti o višestrukoj ili nikakvoj pripadnosti regio- nalnoj književnosti/regionalnim književnostima, odnosno o višestrukoj ili nikakvoj zavičajnosti i dijalektalnosti. Ako se ipak vratimo djelima u kojima nalazimo obilježja regionalizma, zavičaj- nosti i dijalektalnosti, vidjet ćemo da je, konačno, moguć i četvrti model odnosa iz- među tih triju pojmova, a to su slučajevi u kojima ni na koji način nisu povezani. Radi se, primjerice, o djelima koja govore o zavičaju, a nisu pisana varijetetom toga zavičaja, niti autor u regionalnom smislu barem dijelom pripada zavičaju o kojemu piše. Riječ je ustvari o hipotetskoj mogućnosti da npr. rođeni kajkavac iz Podravine napiše na čakavštini djelo o Slavoniji, koju iz nekog (pa i irealnoga) razloga smatra svojim (pravim) zavičajem. Koliko bi god to u praksi bila neobična pojava, toliko je, ustvari, i vrlo lako izvediva – dovoljno je da dotični Podravac nauči čakavski te poč- ne Slavoniju smatrati svojim zavičajem i napiše književno djelo o njoj! Unatoč tome što predstavlja tek hipotetsku mogućnost, potonji slučaj do kraja demantira tobože nužnu bilo kakvu povezanost regionalizma, zavičajnosti i dijalektalnosti. S obzirom na sve do sada rečeno, možemo, dakle, ustvrditi da regionalizam, zavi- čajnost i dijalektalnost mogu stupati u četiri tipa odnosa: 1) regija = zavičaj = dijalekt 2) regija ≠ zavičaj = dijalekt 3) regija = zavičaj ≠ dijalekt 4) regija ≠ zavičaj ≠ dijalekt U prvome tipu odnosa dobivamo idealan spoj regionalizma (autorova zemljo- pisna pripadnost), zavičajnosti (autor piše o regiji kojoj zemljopisno pripada i koju smatra zavičajem) i dijalektalnosti (autor piše varijetetom svoje regije i zavičaja). U sljedećim dvama slučajevima jedan od pojmova nije u skladu s preostalim dvama: u slučaju pod brojem dva djelo je pisano varijetetom zavičaja o kojemu se u djelu govo- ri, no autor pripada (i) nekoj drugoj regionalnoj književnosti, a u slučaju pod brojem tri u djelu se govori o zavičaju koji je istovjetan zemljopisnoj regiji kojoj autor pripa- da, ali djelo nije pisano varijetetom te regije. U četvrtomu (hipotetskom) slučaju au- tor iz jedne regije piše varijetetom druge o onoj trećoj koju smatra svojim zavičajem.