Nova Istra

78 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Mario KOLAR zbirka pjesama Djetinjstvo uz Krapinčicu (1976.) Dubravka Ivančana, u kojoj taj ro- đeni Krapinčanin (i kasniji Molvarac i Zagrepčanin) tematizira djetinjstvo u rodno- me gradu uz Krapinčicu, ali svoje djelo ne piše krapinskim kajkavskim, nego stan- dardnim varijetetom. U ovom su se slučaju, dakle, susreli regionalizam i zavičajnost, ali nedostaje dijalektalnost. Sljedeći primjer u kojemu dijalektalnost, regionalizam i zavičajnost nisu u potpunosti združeni predstavljala bi djela u kojima se poklapaju autorova regionalna provenijencija (regionalizam) i regionalni varijetet kojim piše (dijalektalnost), ali ona ne tematiziraju njegov zavičaj, štoviše niti bilo što drugo po- vezano s regijom iz koje dolazi (zavičajnost). Primjera je ponovno, dakako, mnogo, no ovdje nam za ilustraciju vrlo dobro može poslužiti kajkavska zbirka pjesama Mor- je zvun sebe (1978.) rođenoga kajkavca Ernesta Fišera (koji je rođeni Čakovčanin, ali je većinu života proveo u Varaždinu), u kojoj gotovo niti jedna pjesma ne tematizira autorov(e) zavičaj(e), nego je uglavnom riječ o univerzalnim refleksivno-misaonim egzistencijalističkim pjesama. U ovom su se, dakle, slučaju susreli regionalizam i di- jalektalnost, ali nedostaje zavičajnost. Treći primjer djelomičnoga nepreklapanja regionalizma, zavičajnosti i dijalektal- nosti čine djela koja govore o autorovu zavičaju te su pisana zavičajnim varijetetom, a autor nije povezan s regijom koju smatra zavičajem. Posrijedi su uglavnom slučajevi kada autor ima više zavičaja, odnosno povezan je s više regija – rodio se npr. u jed- nog regiji pa bi to bila regija njegova podrijetla, ali mu se obitelj npr. ubrzo preselila u drugu regiju gdje je proveo djetinjstvo, a kasnije se možda kao odrasla osoba ponov- no preselio u treću regiju koju, jednako kao i onu gdje je rođen te onu gdje je proveo djetinjstvo, ravnopravno smatra svojim zavičajem, pa ga i književna povijest smješta u sve tri regionalne književnosti. U kontekstu kajkavske književnosti vjerojatno naj- poznatiji primjer za takav slučaj predstavlja kajkavski pjesnički opus Nikole Pavića, koji je rođen u Zagrebu, gdje je živio sve do zrele dobi, kada se seli u Međimurje, kojem je, kao svojem drugom zavičaju, posvetio mnogo pjesama, i to pisanih međi- murskom kajkavštinom u zbirkama Pozableno cvetje (1923.), Popevke (1940.), Me- đimurska zemlja (1951.) i Zvira voda (1957.), čime je postao jedan od najznačajnijih međimurskih kajkavskih pjesnika. U Pavićevu su se, dakle, slučaju susrele (međimur- ska) zavičajnost i dijalektalnost, sa čime (u potpunosti) nije sukladna autorova regi- onalna pripadnost, pogotovo ako imamo na umu da je, osim boravka u Međimurju, boravio i u Podravini, da bi se na kraju ponovno vratio u prvotni zavičaj (Zagreb). Navedena tri primjera djelomičnoga nepreklapanja regionalizma, zavičajnosti i dijalektalnosti pokazuju da ta tri pojma ne pretpostavljaju jedan drugoga, odno- sno da se ne mogu olako međusobno zamjenjivati, ali i da svaki za sebe nisu toliko monolitni i čvrsti, odnosno jednostavni i samorazumljivi kakvima se na prvi pogled čine. No, osim što autoru ili djelu možemo pripisati višestruko regionalno, dijalek-