Nova Istra

6 Nekoliko uvodnih riječi Hrvatska je književnost kontinuirana, ona je umjetnost pisane riječi bez prekida, sadrži sva stilska i povijesna razdoblja poput drugih značajnih i „većih“ europskih literatura – od ranoga srednjovjekovlja i glagoljske epigrafike (napisa uparanih u ka- men) do danas, do postmoderne, ili kako ćemo već nazvati vrijeme u kojemu upravo jesmo. * 1Dakle, u netom rečenome smislu naša je književnost jedna od najkontinu- iranijih na Starome kontinentu. Strancu, ali i mnogima domaćima, valja reći, podsjetiti i podsjećati ih, kako po- jam državnoga prostora i domovinski prostor nisu isto, ni jednako, jer ovaj potonji, domovinski, obuhvaća sve povijesne (u našemu slučaju) hrvatske zemlje ili pokra- jine gdje se tijekom dugih stoljeća, tj. poldrug tisućljeća i više od dosljevanja naših predaka ovamo u vrijeme velikih seoba narodā, protezala hrvatska politička i držav- no-administrativna vlast, ali i, što je važnije, hrvatska kultura, uljudba, jezik, pismo, općenito tradicija i odrednice identiteta hrvatskoga čovjeka i naroda. Stoga je domovinski prostor u hrvatskome slučaju mnogo širi, veći od onoga dr- žavnog. I kada je književni regionalizam posrijedi, u domovinski ćemo prostor kul- turološki uvrstiti današnju Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, dijelove Voj- vodine (danas u Srbiji), osobito čitav Srijem i nemali dio Bačke, Boku kotorsku (da- nas u Crnoj Gori) itd. Opće je mjesto napisati i reći kako smo (osobito na temelju pisane i govorne prak- se hrvatskoga srednjovjekovlja) trojezični i tropismeni; u prvome slučaju riječ je o staroslavenskome, latinskome i, dakako, hrvatskome jeziku, a u drugome o glagoljici, tzv. bosančici (hrvatskoj ćirilici) i latinici. Rascjepkanost hrvatskoga narodnog prostora na jugoistoku Europe, u nemirnu ali i poticajnu području dodira Sredozemlja sa Srednjom Europom i, rubno, Balka- nom, jednom davno prekinuta/ukinuta državnost (vrijeme tzv. narodnih vladara, hrvatskih knezova i kraljeva ranoga srednjovjekovlja), pa stoljetne iscrpljujuće borbe za golo samoodržanje i opstojnost, svekolika povijest uzmicanja (dovoljno je pogle- dati današnji posve neprirodan zemljopisni oblik suvremene Hrvatske!), svođenje na tzv. ostatke ostataka hrvatskih zemalja potkraj XVI. st. – reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae – i razne državnopravne sveze s drugima, a sve sa ci- * Čineći ovaj broj „Nove Istre“ tematskim, tekstovi koji slijede prilozi su najprije priopćeni, a sada prilagođeni i konačno oblikovani za prigodu tiskanja, na 14. Pulskim danima eseja – „Hrvatski književni regionalizam – nekoć i danas“, održanima 14. i 15. listopada 2016. u Klubu hrvatskih književnika„Dr. Ljubica Ivezić“, sjedištu Istarskoga ogranka DHK. Prvotno zamišljena kao knji- ga, zbornik, ova se građa zbog pomanjkanja novca zasad pojavljuje i objavljuje u časopisnom izdanju. Autor većine objavljenih fotografija pulski je likovni umjetnik Mladen Milotić. ( Op. ur. )