Nova Istra

63 Božica JELUŠIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS dademo dignitet , pozornost i visoko mjesto , jest činjenica da su upravo autori iz oba korpusa „visoko podigli gredu“ na našoj rodnoj, prvotnoj „kući bića“, kako bi to ime- novao Heidegger. Oni nas ohrabruju da govorimo slobodno i razmahnuto, riječima koje najbolje poznajemo. Potom, da idiomatikom, frazeologijom i humorom iz naših regija osvježimo jezik komunikacije i literarne tekstove. Likovi naših proznih cjeli- na utoliko su življi, prisniji, uvjerljiviji, koliko smo ih uspješno združili s govorom iz mjesta njihova podrijetla. Nitko nije u tolikoj mjeri proslavio krajobrazne, kulturo- loške, običajne i tradicionalne vrijednosti, utkane u moderni sociološki i civilizacijski kontekst, kao što su to učinili „regionalisti“. Oslonjeni na prostorne energije, ritmove krajolika, floru i faunu, na životvorne vode svojih zavičaja, stvorili su čarobnu fresku, prožetu ljubavlju za lijepo i visokim domoljubnim emocijama. Osim toga, zadržavajući se i dalje na području kajkavštine, moramo primijetiti da su najvatreniji zagovor očuvanju materinske riječi dali upravo„pjesnici iz susjedstva“, koji uglavnom nisu ulazili na vrata oficijelne književnosti, niti su bili pod cehovskim okriljem književnih organizacija. Nakon čuvene Krležine Turopolske reštauracije , gdje se žestoko obračunava s „Ilercima“i „domorodcima“, nazivajući ih još i „falšivim pre- pisavcima, fkanjilonoscima, krastačama, gužima, gubama i žmigavcima“ te „beda- kima, jakobencima, kramarima i kukavcima“, a sve to zbog grijeha što su „sfundali“ jezik kajkavski, ohrabrili su se i drugi, sve do danas. Osobnim uvidom, zaključujem da nema moderne kajkavske zbirke koja se ne bavi sudbinom kajkavskoga jezika i sramnim zaboravom kojemu je bio izložen od ilirskih vremena na ovamo. Čini se da taj grijeh u kajkavskim regijama nikada neće biti oprošten, pa navodi- mo primjer solidnoga podravskog pjesnika Đure Rašana, čije je djelo ostalo izvan fokusa kritike, a koji zdvaja oko rečene teme u pjesmi Requiem kajkafskomu govoru na sljedeći način: Sladek kak čmelski med, ostavljen kak zajčev drek Guraveš, bledeš, seneš, veneš, nestaješ pomalo Nagrizan, podjedan, flikan, zascavan prezmalo, Durjen, švanjen ter skrivan kak masni flek Ti – naš kajkafski govor Mi – tvoji zadnji bedasti kajkavski ftički – Mi jošte živkamo šturčoč vre ofurjeno zelje Tvoje reči, drugi nam se za pleči krevelje: „Hurmaki hurmasti! Vi skrsli Kristijanoviči!“ Naj to i bo naš lovor!