Nova Istra

53 Valnea DELBIANCO HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Hrvatsko-talijanski prijepori vezani uz prva desetljeća 20. stoljeća svjedoče o tur- bulentnome vremenu nakon kojega će uslijediti ne manje teška i složena politička i društvena događanja u desetljećima prije i nakon Drugoga svjetskog rata. Osobi- to je za Istru bio bolan novi poslijeratni egzodus, ovoga puta ponajviše talijanskoga stanovništva, još jedan ožiljak na njezinu policentričnome književnom i kulturnom tkivu. Ideja regije predstavlja zajedništvo na lokalnome planu (bilo u zemljopisnom, bilo u političkom smislu), uključuje nacionalno te podrazumijeva suživot i prihvaća- nje drugoga . Kada je riječ o Istri – regionalno je i višenacionalno, ali ona u tome nije iznimka u odnosu na neke druge hrvatske regije. Multietnički doticaji u hrvatskoj književnoj povijesti bilježe se u Dalmaciji, Slavoniji i Zagrebu. Pa ako je za hrvatsku kulturu i književnost regionalizam u prošlosti imao češće negativno nego pozitivno značenje – jer se u isticanju regionalnoga vidjela prepreka za oblikovanje općenaci- onalnog modela hrvatske kulture i hrvatskoga identiteta – možemo zaključiti da to za Istru u razmatranome razdoblju nije bilo tako. Upravo obrnuto, istarska se regio- nalna kultura i književnost tijekom prošlosti nije borila za nadnacionalnu osobitost; ona je uvijek pripadala dvjema prevladavajućim narodnim maticama, talijanskoj i/ ili hrvatskoj. U jednome dugom razdoblju Hrvatima Istre bilo je presudno sačuva- ti identitet, jezik i pisanu riječ, a potom su uslijedila vremena promijenjenih uloga, pa se, zbog novih državnih granica i egzodusa, za opstojnost borio talijanski entitet. Vladimir je Nazor potkraj života o pitanju jezika u Istri i Rijeci izjavio da hrvatski jezik više ne stoji ispred talijanskoga ili nasuprot njemu, već da oni supostoje, jedan pored drugoga, odnosno da razlika u jeziku više nije uzrokom nepovjerenja i nesla- ganja među ljudima. U proteklim se mirnim desetljećima upravo jezikom dokazu- je interetnički suživot na tlu današnje hrvatske Istre. Ona i dalje nije, kao ni nekoć, poluotok izdvojen od svojih matičnih nacionalnih kultura, ali njezina se regional- nost ogleda u dvojezičnosti, supostojanju dviju kultura i dviju književnosti, hrvatske i talijanske. Istra je danas za mnoge simbol mjesta dijaloga i susreta, a ona to može biti u vremenima kada, riječima jednoga Dalmatinca i građanina svijeta koji je izvr- sno poznavao Trst i Istru, Enza Bettize, srdžba i nacionalni kontrasti više nisu„ljuti kruh svagdašnji“.