Nova Istra

47 Mirko ĆURIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS časopise i priredbe koje se odražavaju, kako bi napisao Relković, između „studene Ilove, Save, Drave i Dunava.“, gdje živi više od četvrtine stanovništva Hrvatske i još poneki vrijedan i važan autor. Evo nekoliko primjera: od 5.008.000,00 kuna za potporu časopisima u 2017., ča- sopisi iz Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema dobili su 130.000 kuna. Dakle, oko 2,5%. Nitko, s obzirom na ipak manjkave potencijale, ne očekuje da će 25% novca za tu nakanu ići u Slavoniju, ali ovo je ipak ponižavajuće. Kod književnih je manife- stacija situacija slična. Od 3.034.500,00 kuna u 2017., za slavonske književne mani- festacije odobrena je 131.000 kuna, oko 4%. Situacija s otkupom knjiga još je gora. Slavonski nakladnici, malobrojni, devastirani, bez kapitala da se mjere s velikim na- kladnicima iz Zagreba, redovito su na listi odbijenih – poniženih i uvrijeđenih, od- bačenih i omalovaženih – a slavonski pisci dobivaju potpore za knjige ponaprije ako ih prijavi netko od velikih nakladnika – iz Zagreba. Nevjerojatno je da nitko ne želi sagledati dugogodišnju eroziju nakladništva u Slavoniji, dubinu problema koji je za- pravo prilično lako riješiti. Proporcionalan dio novca za kulturu u Republici Hrvat- skoj treba usmjeriti u slavonsko-baranjsko-srijemske časopise, knjige i manifestacije te novcem poduprijeti i potaknuti nakladništvo i produkciju književnih manifesta- cija. Ljudi, još uvijek, ima. Novca, malo. Treba prekinuti doslovce ponižavajuću situ- aciju koja nije dostojna ni Republike Hrvatske ni pitome, pokorne, lojalne Slavonije. Pokušavam zamisliti što bi značilo za hrvatsku književnost na području Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema kada bi se od ukupnog iznosa za knjigu, nakladništvo i manifestacije u Republici Hrvatskoj od 46.169.083,26 kuna, u skladu s brojem sta- novnika, dodijelila zaslužena četvrtina novca, dakle 11,5 milijuna slavonskim pisci- ma, nakladnicima, čaopisima i knjižarama, a ne kao do sada, oko milijun. Vjerujem da bi se dogodio mali preporod jer autora i energije ima, ali novca slabo ili nikako. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske ne treba imati drugi kriterij nego onaj koji je promicao Strossmayer, koji je podupirao umjetnike iz doslovno svih hrvatskih krajeva, uporno i ustrajno. Pomagao da se podignu oni koji su slabiji, nemoćniji, ne- razvijeniji. A ne da kao sada, parafrazirajući Julija Benešića, želimo da Babina Gre- da pobijedi Dinamo i postane prvak Hrvatske, nakon što smo u klub iz metropole upumpali državne milijune i kupili mu igrače iz cijeloga svijeta. Da te milijune i igra- če damo u Babinu Gredu, ona bi pobijedila Dinamo s proračunom Babine Grede. To je zorno pokazao Josip Juraj Strossmayer, ali, nažalost, nema nasljednika među onima koji, kao on nekada, raspolažu hrvatskim bogatstvom...