Nova Istra

45 Mirko ĆURIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Unatoč snažnom i dugogodišnjem antagonizmu između Strossmayera i Starčevi- ća, koji se odrazio i na hrvatsku književnost (valja pročitati Nemecov članak o pra- vaškoj književnosti), nema sumnje da su, kako to Jelčić mnogo puta tvrdi, zapravo vrlo često bili na istoj strani. Pavićev tekst nastaje u vrijeme kada je Strossmayer u punoj snazi; objavljen je u Strossmayerovu glasilu i sigurno je to da su Pavićeve ideje i Strossmayerove. I obr- nuto. One su na crti hrvatskoga književnog jedinstva koje je ostvareno 1835., a za to su jedinstvo pisci u Slavoniji ponešto morali žrtvovati. U Strossmayerovo vrijeme, dakle poslije prevrata iz 1835., postoje u Slavoniji, piše Iskra Iveljić, različite verzije „slavonstva“, koje se javlja kao pokušaj očuvanja slavonske regionalne posebnosti, iz- među dviju nacionalnih integracija, hrvatske i srpske. Iveljićeva tvrdi kako je slavon- ska pozicija posebna zbog velikoga broja Srba u Slavoniji, posebice u Vojnoj krajini, pa je mnogima slavonstvo bilo prikladnije od hrvatstva ili srpstva. Posebnu ulogu u afirmiranju slavonske ideje imao je časopis Miroslava Kraljevića Slavonac , koji je izlazio u Požegi od 1863. do 1865. (takav časopis, vjerujem, nije mogao izlaziti u bi- skupiji kojoj je Strossmayer bio na čelu). Premda, kako tvrdi Katica Čorkalo Jemrić, Kraljević želi izbjeći optužbe za nekakvu seperatističku orijentaciju, neke njegove izjave upravo tako zvuče. Kraljević, među ostalim, ističe kako pravi Slavonci žele da „Slavonija uvijek ostane kraljevina, a Slavonci braća Hrvatima i Dalmatincima“, piše Iskra Iveljić.„Ako mi i jesmo braća, naše kese nisu sestre“, pisao je također i tražio veću zastupljenost Slavonije u Hrvatskome saboru. U jednom od brojeva Slavonca Andrija Torkvat Brlić ogorčen je zato što se gospodarska izložba u Zagrebu 1864. nazvala samo hrvatskim imenom i ustvrdio da Slavonija i Srijem nikada neće biti dio hrvatske države. Dopisi iz Osijeka i Đakova suprotnog su tona: zaziru od pretjera- na regionalizma koji onemogućava hrvatski napredak. Primjerice, u Pozoru iz 1862. čitamo u „dopisu iz Đakova“: „Mi smo Hrvati u Slavoniji živeći...“ Kraljevićevo je slavonstvo umjereno jer priznaje političku zajednicu s Hrvatskom i zajedničke interese Slavonaca i Hrvata, ali brani regionalni identitet pred Hrvati- ma i Srbima. U Slavoniji u kojoj je Strossmayerova ideja dominantna moralo je doći do potpu- ne integracije Slavonaca u hrvatsku maticu, onako kako je to opjevao pučki pjesnik Đuka Galović iz Drenovaca, stotinjak godina poslije: Slavonci smo i Hrvati pravi / mi volimo crven, bijeli, plavi...