Nova Istra

39 Šimun Šito ĆORIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS 27. svibnja 1945.„kao fratar s titulom doktora, samovoljom nekoga moćnog primi- tivca iz šume izgubio glavu“. Općenito uzevši, Hercegovačka je franjevačka provincija od svih crkvenih provin- cija i biskupija najviše stradala od partizanske ruke 1945. U drugoj polovini 1944. imala je svečano zavjetovanog 231 fratra. Od toga su partizani pobili njih 66, oko 95 ih je spašavalo glavu i izbjeglo s narodom preko granice ili se bilo zateklo u ino- zemstvu, pa se nisu smjeli vratiti, a ostalo ih je samo oko 70 u domovini, što po žu- pama, što u zatvorima. Vjernost regionalnom, nacionalnom i nadahnuće europskim U svih je franjevačkih pisaca lako primijetiti trojstvo (iz gornjega međunaslova) usmjerenosti u njihovu spisateljskom djelovanju: regionalni patriotizam, poveziva- nje kao jamstvo opstojnosti i identiteta s hrvatskim nacionalnim bićem te – nadah- nuti kulturom i širinom stranih zemalja u kojima su sve izreda studirali i djelovali, ali i sveopćim poslanjem Katoličke crkve u cijelome svijetu – povezivanje s europ- skim kulturnim tijekovima. Znanje koje su stjecali po svijetu ugrađivali su u svoje spise i prilike ili ga prilago- đavali i prožimali s prilikama i mentalitetom u Hercegovini. Na kraju ostaje mi reći da u ovaj svojevrstan reprezentativan i najuži izbor nedvoj- beno spadaju fra Grgo Martić (Rastovača kraj Posušja, 1822. – Kreševo, 1905.) i po- vjesničar fra Dominik Mandić (Lise kraj Širokoga Brijega,1889. – Chicago, 1973.). Njih sam ciljano ispustio iz jednoga jedinog razloga: obojica su, za razliku od drugih ovdje spomenutih, poznata u znanstvenoj i ostaloj javnosti, pa ih nisam htio zbijati u ove okvire, ali sam ih svakako htio istaknuti.