Nova Istra

38 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Šimun Šito ĆORIĆ zofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i studij završio doktoratom 1923. U općem egzodusu hrvatskoga naroda 1945. dolazi u Italiju i posvećuje se brizi za prognanike. Pomaže ustanovljenje srednje škole za izbjeglu hrvatsku djecu u Grottamare, a na- stavlja i s profesorskim djelovanjem, pa i u toj gimnaziji. Godine 1950. emigrirao je u SAD, gdje je nastavio s pastoralnim, odgojnim i spisateljskim djelovanjem sve do smrti. Pojavio se kao plodan pisac s povijesnoga i književnog područja, posebno se ističući kao književni povjesničar i esejist. Surađivao je u desetcima časopisa i novina, a zasebno je objavio desetak djela. Najpoznatija su mu djela: zbirka eseja Književni realizam , tiskana u Beogradu 1932., studija Život i rad fra Didaka Buntića , tiskana u Zagrebu 1938., studija Pokolj hrvatske vojske 1945 ., objavljena u Chicagu 1960., te Povijest Hrvata , izdana u Madridu 1961. i Torontu 1964. Fra Radoslav Andrija Glavaš ml. (Drinovci kraj Ljubuškoga, 1909. – okolica Za- greba, 1945.) bio je književni povjesničar, kritičar i visoki državni dužnosnik. Studi- rao je filozofiju i teologiju u Lilleu u Francuskoj, gdje je diplomirao 1934., a onda je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij hrvatskoga jezika i književnosti doktoratom s temom Jakša Čedomil, osnivač moderne hrvatske kritike . U časopisima i novinama, često pod pseudonimomA. R. Buerov, tiskao je mnogobrojne književno- političke, teorijske i kritičke tekstove o odnosu književnosti i ideologije, književno- sti i duhovnosti, o pravaštvu u hrvatskoj književnosti i sl. Gajio je posebnu ljubav za rusku književnu i filozofsku misao, predstavljajući je nizom studija o ruskim pisci- ma, od Puškina i Dostojevskog do Berđajeva i Bulgakova. Za vrijeme komunizma, s nizom drugih hrvatskih intelektualaca i pisaca, bio je prešućivan i zabranjena tema, osim u sporadičnim prilikama u našim franjevačkim krugovima. Počeli su ga oživlja- vati, između ostalih, veliki istraživač različitih slojeva hrvatske književnosti Branimir Donat te književnik i književni povjesničar, akademik Dubravko Jelčić. Snaga i stručnost njegove pisane riječi došla je do naše šire javnosti kad je Do- nat priredio i u Zagrebu 1995. objavio njegove izabrane radove u knjizi Hrvatska književnost i duhovnost, književne kritike i drugi tekstovi . Potom ga je akademik Jel- čić uvrstio u svoju Povijest hrvatske književnosti , napisavši za nj da je „samosvojna i kreativna kritičarska osobnost, izvanredno osjetljiva za stvaralačke mogućnosti i tendencije u hrvatskoj književnosti“. Zato što je kao ugledan intelektualac od 1942. do 1945. bio pročelnikom Ministarstva pravosuđa i bogoštovlja u Zagrebu, nakon ulaska partizana u Zagreb uhićen je i istoga dana, bez suđenja, ubijen negdje kraj Zagreba. Prema jednome dokumentu strijeljan je, a prema drugome obješen. Ni prije ni poslije smaknuća Glavašu se nigdje ništa nije predbacivalo ni zbog njegovih napisa niti zbog njegova ostalog djelovanja. Branimir Donat tvrdio je da se Glavaš i pred partizanima osjećao čistim, da se stoga nije povlačio iz Zagreba te da je toga