Nova Istra

36 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Šimun Šito ĆORIĆ Teško je reći koje bi bilo najvažnije Bakulino djelo, ali ovdje bih svakako istaknuo dva, koja su pred stranim svijetom odigrala značajnu informativnu ulogu. Bakula na više mjesta naglašava to da ciljano piše o Hercegovini, „o takvom dijelu Europe, o kojemu se u objavljenim najboljim i najvećim povijesnim djelima vrsnih ljudi jedva koji ulomak može naći“. Prvo bi bilo I martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina , objavljeno na talijanskome u Rimu 1862., a u najnovijemu prijevodu na hrvatskome Mučeništva u franjevačkoj misiji u Hercegovini , objavljeno s talijanskim izvornikom u Mostaru 2014. Drugo je Topografsko-historijski šematizam Franjevačke kustodije i Apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu Gospodnju 1867. , objavljeno na latinskome u Splitu 1867., u prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina ili Šematizam fra Petra Bakule tiskano u Mostaru 1970. U Mučeništvima Bakula kao rijetko tko tadašnjoj Europi predstavlja područje Hercegovine u koju su prvi franjevački misionari došli „samo dvadeset i dvije godine“ nakon osnutka Franjevačkoga reda. Oko dva je stoljeća narod imao stanovit „vjerski i građanski mir“, a onda je došao „Turčin, barbarin bez mjere“, koji je srušio „pet sa- mostana, sve crkve, župne kuće, gospodske palače, biblioteke, škole, čitavi gradovi, naselja i sela, sve je u vatri..., da poslije toga nitko od plemstva ne ostade, a da nije bio ili ubijen ili prešao na islam ili pobjegao u Dalmaciju“. Rijetke su knjige s opisima tih mučnih stoljeća kao što je ova fra Petra Bakule. Još je temeljitija potonja, Topografsko-historijski šematizam... iz 1867. U tom se glasovitom djelu fra Petar iskazao kao putopisac, geograf, historiograf, folklorist, petrograf i misionar, koji činjenice i svoja zapažanja o svim vidovima života, od po- znatih davnina do svoga vremena u Hercegovini, prenosi stilom nadarenoga pripo- vjedača, s mnoštvom podataka o svakomu mjestu, o svakome toponimu. Fra/don Franjo Milićević (Veliki Ograđenik kraj Međugorja, 1835. – Mostar, 1903.) začetnik je nove ere u prosvjetiteljstvu, ali i u političkom životu Hercegovine. Studije je nakon Širokog Brijega završio u Italiji (Perugia). Nadahnjivao ga je tamoš- nji kulturni i politički život, pa je povratkom u domovinu nastavio djelovati u tome duhu. Učinio je nešto što se u stoljećima turskoga zuluma u toj pokrajini nije moglo učiniti. Pred sam pad Turske došao je s idejom o osnivanju tiskare koju Hercegovi- na nikada nije imala. Tamošnji biskup fra Anđeo Kraljević prihvatio je fra Franjin prijedlog da se uz pomoć bečke Vlade u Mostaru osnuje tiskara. Proradile su bisku- pove veze s Bečom i 1872. u Mostar je stigla je tiskara. Biskup Kraljević povjerio je vođenje tiskare fra Franji i ona je za nekoliko mjeseci proradila, bez obzira na to što neki ljudi u upravi Franjevačke provincije, od same fra Franjine ideje do njegova an- gažmana pri tome, nisu na to, izgleda i zbog zavisti, gledali s oduševljenjem. Fra Fra- njo je marljivo organizirao i vodio rad tiskare i u njoj se počelo tiskati sve što je bilo