Nova Istra

35 Šimun Šito ĆORIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Dictionarium latino-italico-illyricum donio mu je titulu prvoga hrvatskog leksikogra- fa u Bosni i Hercegovini. Poseban je iz istoga stoljeća fra Lovro Šitović (Ljubuški, 1682. – Šibenik, 1729.). Rođen je u muslimanskoj obitelji vrgoračkoga harambaše, a onda se u mladosti, ne zna se točno pod kojim okolnostima, oduševio kršćanstvom i duhom Franje Asiš- koga, prešao na kršćanstvo i pridružio se franjevcima. Nakon školovanja u franjevač- kom samostanu u Zaostrogu i studija teologije i filozofije u Italiji (Veneciji), zaredio se za svećenika. Vratio se u domovinu i predavao u franjevačkim školama u Makar- skoj, Šibeniku i Splitu. I on je postao lektorom Reda, pisao je odgojna djela za neuku publiku na hrvatskome i latinskom, a djela su mu tiskana u Veneciji i Budimu. Bila mu je poznata Grammatica latino-illyrica , tiskana u Mletcima 1713., za koju je, kao i za svoje odgojno djelovanje u narodu, sebi postavio krilaticu: Razumi se onizime pukom Ki govori harvatskim jezikom. Fra Petar Bakula st. (Batin kraj Posušja, 1816. – Mostar, 1873.) završio je franje- vačku školu u Kreševu, a sveučilišta njegova studija filozofije i teologije bila su Sie- na i Lucca u Italiji, gdje je jedno vrijeme djelovao kao profesor tih predmeta, dok je u upravi Franjevačkoga reda obnašao je niz raznolikih služba. Proputovao je Italiju, Austriju, Njemačku i Malu Aziju s karitativnim zadaćama. Međutim, stalno ga je nešto vuklo u rodni kraj, pa se nakon određenoga vremena vratio u Hercegovinu i ondje služio kao nastavnik i profesor, a najviše kao župnik u više mjesta i gvardijan na Širokome Brijegu. U Hercegovini je bio duša i pokretač svih vjerskih i prosvjet- nih djela svoga doba. Slobodno vrijeme posvećivao je pisanju, koje mu nije uvijek donosilo društvena priznanja. Budući da je Bakula u duši bio nešto poput „konsti- tucionalnog demokrata“, u djelu Osservazioni filosofico-critiche... malo je oštrije kriti- zirao vojvodu Karla Ludovika i njegovo dvorjanstvo te mu je djelo odmah zaplije- njeno, a njega su europski kršćanski moćnici prognali u Tursku na nekoliko godina. Ipak, njegove crkvene vlasti nisu ga se odricale, pa je nakon odsluženoga progonstva g. 1852. imenovan zajedničkim izaslanikom biskupa Barišića i hercegovačkih franje- vaca pri Svetoj Stolici u Rimu. Bakula je napisao tridesetak raznih djela, na hrvatskome, miješajući ikavicu i ije- kavicu, latinskom i talijanskom. Dva potonja jezika bila su mu vrlo dobra, dok mu je hrvatski bio slabiji i, kako je primijetio poznati hrvatski povjesničar, arhivar i ori- jentalist fra Bazilije S. Pandžić, nije bio toliko razvijen da bi u svim nijansama mogao izražavati autorove misli. I u njega mjesta objave njegovih knjiga – kao što su Lucca, Dubrovnik, Beč, Split i Mostar – otkrivaju piščeve veze i ugled.