Nova Istra

21 Tomislav Marijan BILOSNIĆ , Zadar KADA, KAKO I ZAŠTO REGIONALNO POSTAJE NACIONALNO? „ U svakodnevnoj suvremenoj hrvatskoj (ali i europskoj) političkoj praksi danas se pojam regionalnoga odnosi na postjugoslavenski prostor, na onaj prostor koji se, prema odluci nedoučene europske administracije, odnosi na dosad nepostojeći zemljopisni pojam tzv. ‘zapadnoga Balkana’. Tako kad u postjugoslavensko vrijeme govorimo o regionalnoj književnosti, onda se to u svakodnevnoj zbilji, politici, kulturi i medijima, kao i u dobrome dijelu recen- tne književne kritike i književne povijesti, drži književnošću koju pišu pisci različitih naroda na disperzivno zamišljenu prostoru više susjednih zema- lja... Treba li književnost koja se stvara izvan središta političke moći (uvjetno kazano u regiji) prolaziti tranzicijski proces kako bi se ravnopravno tretirala s djelima nastalima u središnjici kao nacionalna vrijednost? Nije li konač- no to samo pitanje moći institucija, medija, akademske moći i naposljetku sinekura pojedinaca? Mogući pokušaj izbjegavanja imenovanja svakoga vri- jednog književnog djela nacionalnim, u ovome slučaju hrvatskim imenom, dokidanje je samoga smisla književnosti. Svaki aspekt regionalizma vodi u manjinsko pograničje, ako mu se ne otvore mogućnosti dokazivanja pune vri- jednosti i čvrste povezanosti s geopolitičkom središnjicom umreženom sa svim dijelovima nacionalne cjeline. Zar zavičajni kulturološki krajolik, poglavito u slučaju umjetničkih, književnih djela nije istodobno i univerzalan krajo- lik?... U krajnjem slučaju jezik je taj koji nas dijeli od ostaloga književnoga svijeta, a ne mjesto o kojemu jezik govori ili mjesto nastanka djela i njegova tema. Ovo drugo, mjesto i tema, svijetu tek i jest zanimljivo na njemu do- stupnom jeziku. Ogledalo u kojemu će vidjeti samo svoju vlastitu zamućenu sliku nije mu potrebno. To i jest razlogom zašto je, recimo, Andrićevo djelo postalo dijelom svjetske baštine, iako se on bavio regionalnom zbiljom... “