Nova Istra

129 Tomislav ŽIGMANOV HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS teškoćama, promišljala je izazove koje je donosilo vrijeme i životne situacije, dijalo- gizirala je i polemizirala s okolnim svijetom ideja i svjetonazorā, ironizirala ono što je nevrijedno, ukazujući tako na stranputice, no uvijek nudeći odgovore, uz traženje prostora mogućega izbavljenja. Vrijedi naglasiti kako sve to skupa ne bijaše uvijek, a zbog različitih iskustava ovdašnjih ljudi naime, korenspondirajuće s tematikom knji- ževnosti koja je postojala u središtu, to jest u Hrvatskoj, što je dodatno uvećavalo nesporazume. I načini izričaja znali su se također uvelike razlikovati, pa je začudnost hrvatske književnosti u Vojvodini bila još zornija. S druge strane, ona je također, kao i svaka druga književnost, imala svoje blistavije i tamnije trenutke, stjecala veću ili manju popularnost, donosila trajnije i davala ne- znatnije prinose, dosezala više ili manje zavidne estetske norme i ostvarivala raznoli- ke umjetničke vrjednote... Znalo je, dakle, biti i rapsodijski obijesnoga diletantizma, okupljenog najčešće oko zavičajnoga domotužja (Geza Kikić), ali i takvih ostvaraja koji predstavljaju same vrhove hrvatske književnosti! Naime, i s ovih je prostora u povijesti i sadašnjosti bilo velikih pisaca (npr. Emerik Pavić, Grgur Peštalić, Slavko Mađer, Lazar Merković, Jasna Melvinger, Petko Vojnić Purčar, Vojislav Sekelj...), i ovdje je bilo velikih opusa (npr. Emerika Pavića, Ivana Antunovića, Balinta Vujko- va...), i ovdje su hrvatski književnici dobivali najprestižnije nagrade (npr. 1977. Ni- nova nagrada za roman Dom sve dalji dodijeljena je Petku Vojniću Purčaru, a 2008. Jasna Melvinger dobila je Goranov vijenac)... Riječju, na temelju svega što se i kako tijekom povijesti, unatoč svemu, ovdje stvaralo i što se danas još uvijek stvara, hrvat- ska književnost u Vojvodini posjeduje, i u popudbinskom i u suvremenome dijelu, zavidnu razinu umjetničkih postignuća. No, posljednje navedeno nije previše osvi- ješteno, niti znano u Vojvodini i Srbiji, a još manje u Hrvatskoj. Dominacija pjesništva, pluralnost vrsta i novi naraštaji Kada je riječ o nekim značajkama koje više vrijede za suvremenu književnost Hr- vata u Vojvodini, jedno je nesumnjivo – pjesništvo je, barem kada je riječ o broju i kvaliteti objavljenih djela, bilo i ostalo vodećim književnim žanrom! Pri tomu, pra- teći zakonomjerne obrise ovoga dijela književnosti,„logika“ je njihova pjesnikovanja imala vlastite niti kontinuiteta, kako u vremenskome slijedu tako i u imanentnim umjetničko-tematskim tendencijama, uz dominaciju slobodnoga stiha kao pjesnič- ke forme. Istina, budući da je nastajala u multikulturalnome okružju, doticaji s dru- gim književnostima, napose mađarskom i srpskom, bili su intenzivniji, što je onda za posljedicu imalo i njihovu veću utjecajnost na suvremenu hrvatsku književnost u Vojvodini.