Nova Istra

12 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Vinko BREŠIĆ Frangešove Povijesti 1987. 3 kojoj se prigovaralo da ignorira nacionalnu književnost u egzilu, kao da je to bilo pitanje Frangešove volje. Kulturni se prostor duboko ra- zilazio s političkim, a ovaj s geografskim i ideološkim. Svi ti prostori bili su politič- ki relativno dobro kontrolirani, pa kada 1990. nestanu razlozi dotadašnje kontrole, hrvatska će se književnost prvi put naći oči u oči sama sa sobom kao mogućom cje- linom, tj. svojim totalnim prostorom i punim identitetom – ma koliko on i dalje bio zapravo iluzoran. 4 No, ni ta nova situacija nije prolazila bez trauma. Jedna od njih potjecala je iz još uvijek snažnoga regionalizma koji i danas duboko prožima nacionalni javni život, dakle i kulturu. U međuvremenu počela se mijenjati i društvena paradigma, a s njo- me i ključ u kojemu se počela čitati ona ista kategorija – kategorija prostora. Pokušat ću to objasniti, ovaj put s pomoću autobiografija hrvatskih pisaca prema istoimenome svome istraživačko-nakladničkom projektu. Naime, glavni je rezultat toga projekta nekoliko zbornika autobiografskih teksto- va hrvatskih pisaca od preporoda do danas. Naravno, taj posao usustavljivanja prati više ili manje razrađena teorija i metodologija, a jedno je od glavnih pitanja svakako i to što je uopće autobiografija, tj. kako je definirati. Nerijetko i sâm pretendirajući na to da autobiografiju tretiram kao žanr, više ili manje ravnopravan ostalim knji- ževnim žanrovima, za polazište imao sam neka tipična obilježja takvih tekstova koja bi mogla podržati tezu o žanru. Jedno je od njih tipičan početak. Primijetio sam, naime, da većina autobiografija od gotovo 200 uvrštenih pisaca počinje iskazom: Rođen sam , a potom prije ili poslije datuma uvijek dolazi mjesto rođenja, s većim ili manjim varijacijama u njegovoj stilizaciji i tematizaciji. Evo nekoliko primjera u rasponu od Petra Preradovića do Josipa Mlakića: Rodio sam se... u Grabrovnici, selu đurđevačke krajiške pukovnije... (P. Preradović), Rođen sam u Srijemu, u Tovarniku... (A. G. Matoš), Ogulin mi je rodno mjesto ... (I. B. Mažuranić), ...Rođen sam od seljačkih roditelja u Vinkovcima ... (I. Kozarac), ... Rodio sam se u Vrgorcu (...) u kuli Cukarinovića ... (T. Ujević), ... ja se rodih u tom najstarijem, kraljevskom dijelu grada Šibenika, što se naziva Dolac... (V. Nikolić), Rođen... u Kar- lovcu, Mažuranićeva obala 13, nadomak Kupe, jedne od četiri rijeke koje okružuju grad 3 Usp. Isti,„Između povijesti i književnosti“ (I. Frangeš: Povijest hrvatske književnosti , Zagreb – Ljubljana, 1987.), u: Novija hrvatska književnost , Zagreb, 1994., str. 279-298. 4 Usp. Isti,„Hrvatska emigrantska književnost (1945-1990)“, u: Teme novije hrvatske književnosti , Zagreb, 2001., str. 179-212.