Nova Istra

128 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Tomislav ŽIGMANOV vost ovoga dijela hrvatske književnosti u prikazima povijesti hrvatske književnosti objavljenih u Hrvatskoj). Kao takva, hrvatska je književnost u Vojvodini, a na temelju i drugih razloga (npr. slabi autoreprezantativni potencijali), vrlo slabo i tek u malome broju područja bila, ali i ostala integrirana u matičnu hrvatsku književnost. Ovo osobito vrijedi za po- sljednjih tridesetak godina – vrlo malen broj hrvatskih književnika iz Vojvodine objavljuje u Hrvatskoj – od 1990. do 2002. nije objavljena niti jedna njihova knjiga! Jednako tako, nema puno hrvatskih književnika iz Vojvodine u antologijama, napo- se ne onih koji pripadaju novijemu naraštaju, o kojima, uzgred budi rečeno, književ- na javnost u Hrvatskoj, osim nekolicine iznimaka, ne zna gotovo ništa. Također, u recentnoj se časopisnoj produkciji njihova djela rijetko objavljuju, a knjige još rjeđe recenziraju... Rekli smo kako je i unutar sebe hrvatska književnost u Vojvodini slabo integri- rana – povijest književnosti Hrvata u Vojvodini, naime, jest povijest postojanja bez, često i elementarnih, infrastrukturnih pretpostavki koje književnost kao takva po- drazumijeva! To vrijedi kako za institucionalni okvir, koji omogućuje književnu pro- dukciju (npr. nakladnička kuća), tako i za ustrojenu diseminaciju sadržaja te kvalifi- ciranu čitateljsku publiku. Osobito se osjeća izostanak suvremenih i kompetentnih institucija samotematiziranja (npr. katedra za kroatistiku), koje trebaju sumirati, ocjenjivati i vrjednovati književne proizvode vlastite književnosti. Kao primjere navedenoga ističemo sljedeće dvije činjenice: ovdje se još uvijek kori- sti institucija samizdata kao jedina mogućnost za objavu knjige i još uvijek u Hrvata u Vojvodini ne postoji kritička sinteza prikaza vlastite povijesti književnosti, povije- sti koja traje više od 300 godina! Glede navođenja legitimnoga postojanja institucije samizdata, jasno je zašto su ovdašnji književni stvaratelji morali, a i danas gdjekad moraju ulagati veće napore za sudjelovanje u književnu životu – književna elita bila je bez profesionalnih institucionalnih okvira i pratećih supripadnih sinekura te od strane države Srbije osiguranih proračunskih sredstava sve do 2004. godine! Tek tada se unutar Novinsko-izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“ osniva i segment na- kladničke djelatnosti s profesionalnim urednikom. Istina, to neće riješiti sve proble- me jer će urednička politika nedopustivo često za ishod imati djela i više nego upit- ne umjetničke kvalitete te će, pomalo sektaškim vođenjem, redovito izostajati objava knjiga jednoga broja autora. Glede nekih značajki književnosti Hrvata u Vojvodini, koje se neposrednije tiču književnosti qua književnosti, mogu se, čini se, navesti sljedeće: kao i u drugim knji- ževnostima uostalom, i ona je vlastitim tematskim okvirima i motivskim zasadama bila, manje-više, pratitelj uspjeha i radosti, kroničar neizvjesnosti i stamenosti, bi- lježnik muka i pogibelji ovdašnjega puka, prizivala je čežnje i nudila smjerokaze u