Nova Istra

126 Tomislav ŽIGMANOV , Subotica (Vojvodina / Srbija) TEMELJNE ODREDNICE I ZNAČAJKE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI U VOJVODINI „ I s ovih je prostora u povijesti i sadašnjosti bilo velikih pisaca (npr. Emerik Pavić, Grgur Peštalić, Slavko Mađer, Lazar Merković, Jasna Melvinger, Petko Vojnić Purčar, Vojislav Sekelj...), i ovdje je bilo velikih opusa (npr. Emerika Pavića, Ivana Antunovića, Balinta Vujkova...), i ovdje su hrvatski književnici dobivali najprestižnije nagrade (npr. 1977. Ninova nagrada za roman Dom sve dalji dodijeljena je Petku Vojniću Purčaru, a 2008. Ja- sna Melvinger dobila je Goranov vijenac)... Riječju, na temelju svega što se i kako tijekom povijesti, unatoč svemu, ovdje stvaralo i što se danas još uvijek stvara, hrvatska književnost u Vojvodini posjeduje, i u popudbinskom i u suvremenome dijelu, zavidnu razinu umjetničkih postignuća. No, posljednje navedeno nije previše osviješteno, niti znano u Vojvodini i Srbiji, a još manje u Hrvatskoj... “ Ukaz na povijest radi razumijevanja sadašnjosti Ako hoćemo ukratko ukazati na neka bitna obilježja povijesti književnosti Hrvata u Vojvodini, koji onda, dakako, utječu i na prilike u sadašnjosti, čini se da se mogu odrediti tri glavne vanjske značajke ovoga, recimo odmah, neupitno integralnoga di- jela hrvatske književnosti. Kao prvo, to je književnost čestih i velikih diskontinuite- ta. Zatim, to je književnost koja nije previše integrirana u matičnu, dakle hrvatsku književnost u cjelini, pa tako ni unutar sebe još uvijek nema snažnijih i trajnijih in- tegrativnih sastavnica. I na koncu, to je književnost u kojoj se moraju, i u produkciji