Nova Istra

123 Đuro VIDMAROVIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS hrvatskoga književnog jezika, što znači da nije imao nikakve mogućnosti upoznati hrvatskih književni standard, niti kulturu svoga matičnog hrvatskoga naroda. Što- više, sve do odrasle dobi nije smio ni posjetiti Hrvatsku. Stoga je kao pjesnik mogao pisati jezikom koji su mu nametnuli tijekom obrazovanja. Dapače, jezična je situacija kod njega bila još složenija jer u njegovu se rodnom selu govori(lo) slavonskim što- kavskim narječjem ekavskoga izgovora. Zbog toga mu je ta srbijanska ekavica omo- gućila lakši pristup srpskome jeziku iako je riječ o hrvatskom slavonskome govoru. Jedan je trenutak bitan u shvaćanju većega dijela Gujaševa pjesničkog opusa – to je bol, ne pjesnička, metaforička, već izvorna medicinska, psihofizička bol koja se godinama razvijala, s kojom se nosio koliko su mu fizičke i duševne snage omoguća- vale, a liječničke pomoći nije u to vrijeme bilo. Još u djetinjstvu pojavila mu se bolest koja ga je učinila osjetljivim i ranjivim, uz ionako hipersenzibilnu pjesničku narav. Depresija se javila kao dodatna bol i ona je utjecala na svakodnevna životna raspolo- ženja. Stoga su njegove pjesme zapravo dnevnik bolesti, zapisi o vlastitim tjelesnim i duševnim mukama, strašnim životnim dvojbama, nerazumijevanju okoline od koje je očekivao suprotno, čime se zatvarao mrtav krug... Ako je dopuštena usporedba, tada bi Gujaševoj sudbini bio najbliži Đuro Sudeta, koji je većinu pjesama napisao u snažnoj febrilnosti zbog tuberkuloze. No, bitna je razlika: Sudeta je bol „nadomještao“ kao vjernik osmišljavajući je Božjom providno- šću, dok je Gujaš bio agnostik i utjehe, odnosno smisla, nije mogao pronaći u trans­ cendenciji. Preostajalo je samo Veliko Ništavilo. U jednoj pjesmi o tome progovara: Bog se nije pojavio među anđelima zaprepaštenje obuzima beskičmenjake oči su im navikle sjaj gledati to gledanje im do sada uspravilo stas sada su nemoćno klonuli ni otkuda ne mogu čekati spas a zbilja je bez sjaja nemilosrdna u postojanju svom