Nova Istra

122 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Đuro VIDMAROVIĆ kim diskursom neodvojiv je dio povijesti hrvatskih intelektualaca u Mađarskoj, koji su stasali nakon 1945. godine. Njihova povijest je u Hrvatskoj, također, danas ne- poznata, iako se sudbinski odrazila na život naših sunarodnjaka. Od 1945. do 1949. bilo je razdoblje tijekom kojega je tadašnja Jugoslavija, kao i Mađarska, politički bila sovjetski satelit, a Staljinove direktive provodile su se bez pogovora. Takav vanjsko- politički status i ideološka ovisnost nametnuli su idobrosusjedske i savezničke, a ideološki usklađene odnose dviju satelitskih država. Unutar takvih relacija i unutar takvih ideoloških okvira stasaju prvi naraštaji hrvatskih manjinskih intelektualaca, poglavito učitelja. Naime, kraj Drugoga svjetskog rata hrvatska manjina u Mađarskoj dočekala je bez jednog jedinog učitelja sposobnoga predavati hrvatski materinski jezik na knji- ževnoj razini. Nove mađarske komunističke vlasti dopustile su školovanje manjin- skih učitelja na tzv. polugodišnjim tečajevima ili tijekom dvaju semestara. Ovakvim tečajevima stvorili su stručno polukvalificiran učiteljski kadar, ali ipak donekle spo- soban predavati na „srpskohrvatskom“ jeziku. Ma koliko bili ideološki bliski, ma- đarski komunisti nisu dopuštali angažiranje učitelja iz Hrvatske, odnosno Titove Jugoslavije, što bi bilo normalnije, tj. korisnije i jednostavnije. Nažalost, nakon Re- zolucije tzv. Informbiroa došlo je do prekida međudržavnih sveza zemalja Varšav- skoga pakta, pod sovjetskom dominacijom, s Jugoslavijom, što znači da je slčužbena Budimpešta prekinula i sve kulturne dodire sa službenim Beogradom, što su ubrzo na dramatičan način osjetili pripadnici naše manjine – kao kaznu. Mnogi tek stasali mladi učitelji bili su uhićeni i na montiranim političkim procesima osuđeni na duže zatvorske kazne, a ostali su ušutkani i prestrašeni. Rigorozne kazne, kao i činjeni- ca montiranih političkih procesa, izazvale su šok u manjinskim redovima. Bila je to strašna opomena čiji zlokobni odjeci do danas nisu nestali iz kolektivnoga sjećanja. Hrvatska je manjina bila kulturno, duhovno i intelektualno obezglavljena. Na mjesto ranijih učitelja dolaze neobrazovani partijski kadrovi i time je normalan ra- zvoj manjine bio zaustavljen. Tome treba dodati činjenicu da su 1948. diplomati ta- dašnje Jugoslavije u Budimpešti prešli na Staljinovu stranu i zatražili politički azil u Mađarskoj, koja im je to odobrila. Ne samo da su dobili azil, već su im mađarske vlasti dopustile, odnosno imenovale ih u državna i partijska tijela koja su odlučivala o sudbini hrvatske, srpske i slovenske manjine. Kako je bila riječ o osobama uglavnom srpske nacionalnosti, oni su jezični unita- rizam iz tadašnje Jugoslavije prenijeli u Mađarsku i uz podršku Mađarske socijali- stičke radničke partije prisilili hrvatsku manjinu da u svim školama, novinama i kul- turnim društvima uvede „srpskohrvatski“ jezik. Ovo je bilo potrebno navesti kako bi se bolje razumjelo književno djelo, djelova- nje pa i život Josipa Gujaša – Đuretina. Obrazovao se upravo u razdoblju potiranja