Nova Istra

121 Đuro VIDMAROVIĆ , Zagreb BOL U PJESNIČKOME DJELU JOSIPA GUJAŠA – ĐURETINA „ Promatrajući Josipa Gujaša – Đuretina u cjelini književnoga stvaralaštva hrvatske manjine, odmah uočavamo kako je on kao pjesnik potpuno dru- gačiji od svojih suvremenika u tadašnjoj Mađarskoj. Dok su oni u pjesma- ma ili veličali politički poredak, ili zavičaj, odnosno posvećivali se ljubav- nim, obiteljskim i sentimentalnim temama, Gujaš se opredijelio za potpuno drugačiji pristup – težak, mračan, misaon, psihoanalitičan, na sartreovski način vivisekcijski u odnosu na društvenu okolinu, edukativan, ali pri tome moderan, poetski i semantički autonoman govor, koji je iskakao iz okvira socijalističkoga realizma. Zbog toga za života nije mogao objaviti niti jednu knjigu stihova... “ Josip Gujaš – Đuretin hrvatski je pjesnik koji je proveo život kao pripadnik hrvat- ske nacionalne manjine u susjednoj Republici Mađarskoj. Rođen je 1936. u selu Gornji Martinci ( mađ. Felsöszentmárton) u mađarskome dijelu Podravine, a umro u Budimpešti 1976. godine. Po zanimanju je bio profesor tadašnjega „srpsko-hrvat- skoga jezika“ i književnosti, povjesničar, a po vokaciji pjesnik. Osim toga, stručno se usavršavao do razine doktorata iz povijesnih znanosti. Gujašev književni i znanstveni rad vrlo su malo poznati u hrvatskoj javnosti. Mo- glo bi se kazati kako je ovaj zaslužni književni i kulturni djelatnik u matičnome na- rodu nepoznat, zahvaljujući našem nemaru i nesposobnosti da iz zaborava vratimo na svjetlo dana istinski velike i zaslužne ljude. Gujaš je živio u doba komunizma (u dvije mađarske inačice). Taj je sustav odre- dio njegov svjetonazor i njegov život. Bez poznavanja ovih činjenica teško se može shvatiti njegovo pjesništvo. U taj kompleks razumijevanja ulazi i druga bitna činje- nica, a to je njegova pripadnost hrvatskoj manjinskoj zajednici. I to njezinome seo- skome dijelu, k tome vrlo udaljenome od metropole. U pjesmama se često prisjeća Drugoga svjetskog rata, ali i teških poratnih godina. Njegov život iskazan pjesnič-