Nova Istra

119 Milorad STOJEVIĆ HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS toga uma, a nisu zavičaj. Zavičaj(nost) se fleksibilno distribuira u nov, drugi prostor putem prvoga agensa te distribucije kampanilističkog uma. Taj um, između ostalih oblika svoje proizvodnje, bavi se i pjesništvom, odnosno njegovim prividom. Uz ostala polja u kome je kampanilizam djelatan, i na ovome je području, osim svih spomenutih (vanjskih i unutrašnjih) značajka, razvidan sljedeći hijerarhijski niz 18 : šablona/klišej kao isključiv princip – rutina – kreativna lijenost – oprez/strah od recentnog – muzealizacija (ali) i eksploatacija potrošenih formi – dogmatizacija izolativnih postupaka – divinizacija sadržaja zavičajnih (i ostalih he- terotopijskih) odlika kao jedina ponuda suvremenosti – arijergarda kao životni prin- cip – povijest je život, suvremenost se još nije dokazala, ona je faktor deprivacije... II. Govorimo li o unutrašnjem (ne samo sa stajališta artističke psihologije) pristupu problemu kampanilizma, vraćam se preslicama i lukovicama 19 jer su simboli podat- ni i za globalne značajke kampanilizma i za njegovu djelatnost u nekoj vrsti pjesniš- tva. Prije više vremena nazvao sam tu složenu problematiku u odnosu na zavičaj – Antejevim kompleksom. 20 U njemu, nastojanjem da se zavičaj divinizira do kraj- njih granica, on postaje obestvaren prostor, odnosno persiflaža onoga što se mito- logizacijom htjelo postignuti. S druge strane, obestvarenje i derealizacija zavičaja (i Foucaultovih drugih prostora koji uvijek ne simuliraju zavičaj, nego su subjetu do- micilno pouzdaniji) „nužne“ su kako bi se zadržao filozofski status quo . Antejevo je odcjepljenje od zemlje prema skrivenim vidicima zvonikove preslice neminovno mortifikacija kampanilističkoga stanja i njegove same biti. Vidici izvan kampanila (nebo) heraklovska su zamka, smrtna jednako kao u grčko-berberskom mitu. Otu- da i podrijetlo konzervativnosti i pasatizma kampanilističkoga stihovanja. Ako u tom svjetlu promatramo antejstvo, koje opstoji samo kao geobiontička po- java, onda bi se u sličnim simboličkim odnosima moglo razmišljati o tezi kako„kop­ neni“ turmizam i toronyzam, nemogućnošću da kroz kupolu uopće sagledaju ne- posredan okoliš, a kamoli nebo, svoju mističnost realiziraju na ktonski, podzeman način. Sigurnost/„sigurnost“ koju antejizam ima na čvrstom tlu (a ne u visini) tur- mizam (ili toronyzam) nalazi pod zemljom, a ne na zemlji; radije ruje zemlju nego- li čvrsto hoda po njoj. Ono što je antejstvu let (ili iskorak) uvis, to je toronyzmu (ili 18 Fleksibilnost hijerarhijske ljestvice u praksi ovisi o značenju i vrijednosti pragmatične porabe neke od spomenutih odlika. 19 Usp. podrubak br. 7. 20 Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća , ICR, Rijeka, 1987., str. 263-277, 419-425 i passim.