Nova Istra

118 HRVATSKI KNJIŽEVNI REGIONALIZAM NEKADA I DANAS Milorad STOJEVIĆ kao kampanilistički projekti, ali još više njihove mikrostrukture (ustanove, druš- tva...). No, slabije se razaznaju zbog markacijskih simbola koji se „gube“; simptomi inzularnog sindroma manje su zamjetni u arhitektoničkoj i ostalim ponudama urb- sa . Zbog toga se oni ondje moraju više dramatizirati (karnevalizirati) negoli u po- sebnom prostoru male sredine. Klasična je ambijentalnost kampanilizma zbiljski vezana za simbole svoga naziva, ali s vremenom postaje prostorno (ambijentalno) tolerantnija, a pojavom suvreme- ne komunikativne tehnike sve se više govori o njegovu duhu, ne nužno i klasičnim ambijentalnim odrednicama. Tome je tako u maloj hrvatskoj sredini gdje je metropola rascjepkana klasičnim kampanilističkim stanovništvom raspoređenim„pojasno“ (oblasno, područno)-za- vičajno ili kvartovski-„domicilno“. To, opet, stvara novu vrstu ili „nov“ duh kampani- lizma, donekle fleksibilan prema novoj ambijentalnosti, više dvojak (ambigvitetan) prema duhu stvarnoga ili zamišljenog kampanila. Osnova takve dvostrukosti jest u tome što se duhovni stil tradicijskoga kampa- nilizma prenosi (i prilagođava) drugačijoj prostornosti, pa se i sâm samo formalno donekle modificira. Nekada je bila potrebna očita prostorno-duhovna inzularnost (i očita razlika na relaciji → drugi kampanel, → drugo središte), ali danas ona nije potrebna jer je svaki suvremen čovjek mogući kampanilist, a kamoli ne prostor u ko- jem obitava i koji podčinjava tim duhom kao „supremacijskim“ identitetom, što se suočava s drugim, sličnim, duhom iz simboličnoga zvonika. U tom, urbanom kampanilizmu, bio on izvoran (kvartovski „domicilan“) ili do- tepenski (pojasno, oblasno-zavičajni orbis , a inkorporiran u urbs kao „folklorni“ od- vjetak), simboličke vrijednosti postaju hereditarna kriptomemorija, odnosno meta- fizički duh kampanilističke zajednice. Preseljeni i izvorni kampanilizam imaju istu duhovnu podlogu, bez obzira na izgubljenu klasičnu ambijentalnost, ali i njenu„za- leđenu“ simboliku. Tako zvuk zvona glasovno više ne skenira, niti usklađuje tijek dana na spektaku- larno javan način, nego djeluje kriptogenetski, stoga kampanilističke zajednice u ur- banim sredinama imaju duhovna svojstva poput fizikalnoga dualizma, kao dva as- pekta iste realnosti. Ovdje se vraćam imenici zavičaj iz dvaju određenja kampanilizma s početka teksta (: Prosperov Novak, Rogić 17 ), a sadržavaju je i druga slična određenja. Može se tome pridodati i: lokacija, kvart, oblast, predio, odnosno općenito prostor , što mi pomaže u boljemu shvaćanju urbanoga kampanilizma. Zavičaj je domicil kampanilističkom umu, ali se taj um importira i u prostore koji su trenutačni ili trajni životni teritoriji 17 Usp. podrupke 14 i 15 .